Energijski paket 2030: Naučene lekcije (ili ne) od 20-20-20

Energijski paket 2030: Naučene lekcije (ili ne) od 20-20-20

Dugo očekivani produžetak energijskog i klimatskog paketa 2020 je usvojen 2014. godine nakon duge rasprave i unutar intenzivne ekonomske situacije. Ovaj članak objašnjava glavne odredbe “žOkvira energijskih i klimatskih politika 2030”, naglašava relevantne izazove i rezimira kritike koje je dobio. 23. oktobra 2014. godine Evropsko vijeće usvojilo je “žOkvir energijskih i klimatskih politika 2030” i postavili su

Dugo očekivani produžetak energijskog i klimatskog paketa 2020 je usvojen 2014. godine nakon duge rasprave i unutar intenzivne ekonomske situacije. Ovaj članak objašnjava glavne odredbe “žOkvira energijskih i klimatskih politika 2030”, naglašava relevantne izazove i rezimira kritike koje je dobio.

23. oktobra 2014. godine Evropsko vijeće usvojilo je “žOkvir energijskih i klimatskih politika 2030” i postavili su tri glavna cilja:

– smanjenje emisija stakleničkih gasova za 40% u odnosu na 1990. godinu

– da doprinos obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji iznosi minimalno 27%

– poboljšanje energijske efikasnosti za 27% do 2030. godine

Prva dva cilja su obavezujuća za cijelu Evropsku uniju, dok je treći samo indikativni. Za razliku od 20-20-20 ovog puta zaključci Vijeća su prošireni da uključuju smjernice Evropskoj komisiji u brojnim oblastima. Pored ova tri cilja poboljšani su fondovi:

– prvi, povećanje “žNew Entrance Reserve” NER-300 fond za obnovljive izvore energije u NER-400 uz dodatak finansiranja CCS (Carbon Capture and Storage) projekata,

– drugi, koji finansira 2% od naknada za potrebe u državama članicama sa niskim dohotkom, npr. države čiji je GDP manji od 60% EU prosjeka

– treći, finansira 10% od naknada za potrebe država članica čiji je GDP manji od 90% EU prosjeka.

Smanjenje stakleničkih gasova od 40% dolazi iz ETS – European Emissions Trading System  Mehanizam trgovine emisijama (smanjenje od 43% u odnosu na 2005.) i ne-ETS sektora (smanjenje od 30% u odnosu na 2005. godinu). Fleksibilnost je
dozvoljena u ETS sektoru, npr. za uključivanje transporta i također trgovanje akcijama između država članica i čak zamjene postavljenih ciljeva između ETS i ne-ETS sektora.

Cilj od 27% udjela obnovljivih izvora energije će biti dostignut doprinosom svim zemalja članica. Države članice mogu formulisati svoje politike, ali u potpunom skladu sa EU modelima potpuno liberaliziranog i spojenog tržišta energijom.

Å to se tiče ciljeva za energijsku efikasnost, zatraženo je od Evropske komisije da postave ciljeve po sektorima, a države članice će napraviti svoje politike i poticaje.

Napredak i postizanje ovih ciljeva će se postići kroz sistemsko praćenje ključnih pokazatelja, koordinacijom nacionalnih energijskih politika i regionalnom saradnjom. Također postizanje ciljeva će se dostići sa nadogradnjom postojećih
alata kao što su nacionalni planovi za obnovljive izvore energije i akcioni nacionalni planovi za energijsku efikasnost.

Gledajući podatke paketa 2030 prva stvar koja je evidentna je da ako se ispuni cilj smanjenje emisija stakleničkih gasova za 40% bi gotovo sigurno i druga dva cilja bila ispunjena. Do 2012. godine u EU su emisije bile manje za 19,2% u odnosu na 1990. i očekuje se da će se smanjiti za dodatnih 1,9% u 2013. godini. Procjene Evropske komisije pokazuju da ispunjavanje 40% smanjenja emisija bi rezultiralo sa 26,5% (cilj je 27%) doprinosa obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji i 25,1% (cilj je 27%) poboljšanje energijske efikasnosti bez nove politike i novih mjera.

U odnosu na 20-20-20 paket postoji povećana zabrinutost na održavanju konkurentnosti EU industrije na međunarodnim tržištima. Dodatna razmatranja za indirektni uticaj na industriju, kao što su povećanje cijene električne energije zbog troškova
naknada za proizvođače električne energije, je jedna takva odredba. Zabrinutost za isplativost se vidi u fleksibilnosti koja je pružena kroz trgovinu dijelova ciljeva između ETS i ne-ETS sektora.

Naglasak na samo jedan cilj (smanjenje emisija stakleničkih gasova za 40%), a ne na dva cilja kao što je bio slučaj u 20-20-20 paketu, je također veliki izazov. S obzirom na nejasnoće u poticajima i ciljevima obnovljivih izvora energije, industrije u energetskom sektoru se već žale zbog nejasnoća što dovodi do povećanog rizika i većih troškova investicije.

Vraćajući se na drugi aspekt paketa 2030 odredbe za države članice Evropske unije prave veliku želju i članice žele da zadrže veliku količinu nadležnosti o politikama za energiju i klimatske promjene o čemu svjedoče mnoge diskrecione akcije koje se vraćaju u državama članicama. U tom smislu, ako isključimo cilj za emisije stakleničkih gasova, oba druga cilja (obnovljivi izvori energije, energijska efikasnost) su i dalje neodređena i dovode do neizvjesnih ulaganja.

S obzirom na period potreban da se razrade prijedlozi i da se pregovara o njima u institucijama EU ostalo je malo vremena, imajući u vidu vremenski okvir za energijske projekte koji imaju učinak do 2030. godine. Ovo može postati još teže za dostići jer bi neke države članice morale potpuno adaptirati svoje politike, mjere i tehnologije.

Bosna i Hercegovina 27. jula 2006. godine, odlukom Predsjedništva, ratificirala Ugovor “žSporazum o uspostavljanju energetske zajednice”, čime je naša država preuzela niz obaveza i rokova kojih je obavezna pridržavati se. Među preuzetim, a do danas neispunjenim ili samo djelimično ispunjenim obavezama su:

– predanost BiH poboljšanju stanja okoliša u vezi sa gasom i električnom energijom,

– poboljšanje situacije u BiH u pogledu okoliša u vezi sa mrežnom energijom,

– Implementacija AQUIUS communautairea tj. Evropske pravne stečevine, primjenom Direktiva i Uredbi Evropskog Vijeća i Parlamanta o energiji, okolišu, konkurenciji i obnovljivoj energiji;

– Pridržavati se Protokola iz Kyota;

– Implementacija Direktive o integrisanom sprječavanju i kontroli zagađenja;

– Pri izgradnji i radu novih energetskih pogona poštivati Evropske pravne stečevine o okolišu.

Svaka od ugovornih strana pa tako i Bosna i Hercegovina je bila obavezna Evropskoj komisiji u roku od godine dana od datuma stupanja na snagu ovog Ugovora dostaviti svoj plan implementacije Direktive o promociji električne energije proizvedene iz
obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije i Direktive o promociji upotrebe bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport, a dostavljene planove svake Ugovorne strane Evropska komisija dalje izlaže Ministarskom vijeću na usvajanje.

Obzirom na dosadašnje neodgovorno ponašanje Bosne i Hercegovine, i veoma skromne rezultate postignute u ispunjavanju preuzetih obaveza, Sekretarijat Energetske zajednice kao njena jedina stalna institucija, nadležna za nadgledanje sprovođenja Ugovora, već je u više navrata reagovao i upozoravao BiH vlasti na sporost i nedosljednost u sprovođenju preuzetih obaveza, tražeći konkretne akcije.

Ukratko 2030 paket predstavlja evolucijski produžetak opštih smjernica koje je postavio 20-20-20 paket i koji drži otvorenu mogućnost za povećanje smanjenja emisija stakleničkih gasova na 30%.

Komentari

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Komentari

%d bloggers like this: