Kyoto protokol je međunarodni sporazum povezan sa Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama Ujedinjenih Nacija. Glavna značajka Kyoto protokola je da određuje ciljeve za 37 industrijaliziranih zemalja i Europsku zajednicu za smanjenje emisije štetnih plinova. Iznos redukcije bi trebao biti u prosjeku 5% u odnosu na stanja iz 1990. godine, tokom petogodišnjeg perioda 2008 2012. godine.
Kyoto protokol je međunarodni sporazum povezan sa Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama Ujedinjenih Nacija.
Glavna značajka Kyoto protokola je da određuje ciljeve za 37 industrijaliziranih zemalja i Europsku zajednicu za smanjenje emisije štetnih plinova. Iznos redukcije bi trebao biti u prosjeku 5% u odnosu na stanja iz 1990. godine, tokom petogodišnjeg perioda 2008 2012. godine.
Glavna razlika između Protokola i Konvencije je da konvencija ohrabruje zemlje da smanje emisiju štetnih plinova, dok ih Protokol obavezuje na smanjenje.
Razvijene zemlje su u najvećoj mjeri odgovorne za trenutno stanje emisije stakleničkih plinova, koje je posljedica 150 godina industrijskih aktivnosti.
To je razlog što Protokol više obavezuje razvijene zemlje pod motom: “˜”™jednaki ali sa različitim obavezama.”™”™
Kyoto protokol je zamišljen kao alat koji će potaknuti države da se odgovornije ponašaju prema okolišu i budućnosti planete Zemlje. Od velike je važnosti da se na državnom nivou usvoji strategija koja će osigurati ekološki i energetski sigurniju budućnost za sve građane.
Mehanizmi Kyoto protokola
U okviru Protokola, zemlje moraju doseći svoje ciljeve, prvenstveno kroz mjerenja ukupnih emisija u zemlji. Međutim, Kyoto protokol omogućava dodatne načine da postignu ciljeve kroz tri mehanizma bazirana na tržištu.
Mehanizmi Kyoto protokola su:
- Trgovina emisijama poznato kao “tržište uglja”
- Mehanizmi čistog razvoja (CDM)
- Zajednička implementacija (JI)
Mehanizmi pomažu pri stimulaciji tzv. zelenih investicija, i pomažu članicama da ostvare ciljeve u redukciji emisije na troškovno efikasan način.
Emisija štetnih gasova novi proizvod
članice Kyoto protokola (Aneks B Èlanice) su prihvatile ciljeve za smanjenje ili ograničavanje emisije štetnih plinova. Ovi ciljevi su izraženi kao nivoi dozvoljene emisije, ili “dodijeljeni iznosi” u periodu između 2008 2012. godine. Dozvoljeni nivo emisije je podijeljen u “jedinice dodijeljenih iznosa” (AAU).
Trgovina emisijama, kao što je navedeno u Èlanu 17. Kyoto protokola, dozvoljava zemljama koje imaju viška jedinica (neiskorišten puni dozvoljeni nivo emisija) da prodaju taj višak zemljama koje su u deficitu.
Zbog toga, stvoren je novi proizvod u formi smanjivanja ili uklanjanja emisije gasova. Pošto je ugljen-dioksid glavni uzročnik efekta staklene bašte, govori se uglavnom o trgovini ugljem. Ugalj se sada prati i sa njim se trguje kao sa bilo kojom drugom robom. Ovaj proces je poznat kao “tržište uglja”.
Leave a Comment
Your email address will not be published. Required fields are marked with *