Kyoto protokol i mehanizmi Kyoto protokola

In Zaštita okoliša
18/05/2010
1657 Views
0 comments

Kyoto protokol je međunarodni sporazum povezan sa Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama Ujedinjenih Nacija. Glavna značajka Kyoto protokola je da određuje ciljeve za 37 industrijaliziranih zemalja i Europsku zajednicu za smanjenje emisije štetnih plinova. Iznos redukcije bi trebao biti u prosjeku 5% u odnosu na stanja iz 1990. godine, tokom petogodišnjeg perioda 2008 2012. godine.

Kyoto protokol je međunarodni sporazum povezan sa Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama Ujedinjenih Nacija.

Glavna značajka Kyoto protokola je da određuje ciljeve za 37 industrijaliziranih zemalja i Europsku zajednicu za smanjenje emisije štetnih plinova. Iznos redukcije bi trebao biti u prosjeku 5% u odnosu na stanja iz 1990. godine, tokom petogodišnjeg perioda 2008 2012. godine.

Glavna razlika između Protokola i Konvencije je da konvencija ohrabruje zemlje da smanje emisiju štetnih plinova, dok ih Protokol obavezuje na smanjenje.

Razvijene zemlje su u najvećoj mjeri odgovorne za trenutno stanje emisije stakleničkih plinova, koje je posljedica 150 godina industrijskih aktivnosti.

To je razlog što Protokol više obavezuje razvijene zemlje pod motom: “˜”™jednaki ali sa različitim obavezama.”™”™

Kyoto protokol je usvojen u Kyotu, Japan, 11. decembra 1997. godine, i stupio je na snagu 16. februara 2005. godine. Do danas, 184 članice Konvencije su potpisale i ratificirale Protokol. Detaljna pravila implementacije Protokola usvojena su na konvenciji COP 7, u Marakešu 2001. godine, i poznata su kao “Marakeški dogovor.”

Kyoto protokol je zamišljen kao alat koji će potaknuti države da se odgovornije ponašaju prema okolišu i budućnosti planete Zemlje. Od velike je važnosti da se na državnom nivou usvoji strategija koja će osigurati ekološki i energetski sigurniju budućnost za sve građane.

U situaciji kakva vlada u Bosni i Hercegovini, nedostatak vizije i ekološka neosvještenost predstavljaju veliki problem održivom razvoju države. Ipak trenutno stanje ne bi trebalo predstavljati prepreku institucijama i kompanijama u BiH da, u okviru svojih mogućnosti, počnu djelovati na implementaciji svjetskih standarda u oblasti očuvanja okoliša. Ova tema u Bosni i Hercegovini sve više dobija na značaju kroz aktivnosti organizacija nevladinog sektore koje se trude da povećaju opću ekološku svijest. Ãˆinjenica da Bosna i Hercegovina neefikasno koristi svoje resurse (posebno energiju) bi trebala alarmirati i potrošače i zakonodavce, jer rasipanjem resursa zemlja se značajno osiromašuje.

Mehanizmi Kyoto protokola

U okviru Protokola, zemlje moraju doseći svoje ciljeve, prvenstveno kroz mjerenja ukupnih emisija u zemlji. Međutim, Kyoto protokol omogućava dodatne načine da postignu ciljeve kroz tri mehanizma bazirana na tržištu.

Mehanizmi Kyoto protokola su:

Trgovina emisijama poznato kao “tržište uglja”
Mehanizmi čistog razvoja (CDM)
Zajednička implementacija (JI)

Mehanizmi pomažu pri stimulaciji tzv. zelenih investicija, i pomažu članicama da ostvare ciljeve u redukciji emisije na troškovno efikasan način.

Emisija štetnih gasova novi proizvod

članice Kyoto protokola (Aneks B Ãˆlanice) su prihvatile ciljeve za smanjenje ili ograničavanje emisije štetnih plinova. Ovi ciljevi su izraženi kao nivoi dozvoljene emisije, ili “dodijeljeni iznosi” u periodu između 2008 2012. godine. Dozvoljeni nivo emisije je podijeljen u “jedinice dodijeljenih iznosa” (AAU).

Trgovina emisijama, kao što je navedeno u Ãˆlanu 17. Kyoto protokola, dozvoljava zemljama koje imaju viška jedinica (neiskorišten puni dozvoljeni nivo emisija) da prodaju taj višak zemljama koje su u deficitu.

Zbog toga, stvoren je novi proizvod u formi smanjivanja ili uklanjanja emisije gasova. Pošto je ugljen-dioksid glavni uzročnik efekta staklene bašte, govori se uglavnom o trgovini ugljem. Ugalj se sada prati i sa njim se trguje kao sa bilo kojom drugom robom. Ovaj proces je poznat kao “tržište uglja”.