Nove generacije biogoriva

Nove generacije biogoriva

Proizvodnja biogoriva mora biti efikasnija kako bi istinski bila održiva, uz minimalno ili nikakvo korištenje jestivih biljaka. Na osnovu tog razmišljanja naučnici razvili nove vrste biogoriva, poput biogoriva iz biljnog otpada, raspadajućeg smeća te viskija. Prema Međunarodnoj agenciji za energetiku (IEA), biogoriva imaju potencijal da do sredine stoljeća zamjenje preko 25% svih prijevoznih goriva, uključujući

Proizvodnja biogoriva mora biti efikasnija kako bi istinski bila održiva, uz minimalno ili nikakvo korištenje jestivih biljaka. Na osnovu tog razmišljanja naučnici razvili nove vrste biogoriva, poput biogoriva iz biljnog otpada, raspadajućeg smeća te viskija.

Prema Međunarodnoj agenciji za energetiku (IEA), biogoriva imaju potencijal da do sredine stoljeća zamjenje preko 25% svih prijevoznih goriva, uključujući i mlazno gorivo.

Da bi se to ostvarilo na održiv način, od velike je važnosti da nove generacije biogoriva kao što su celulozni etanol, tekuća biomasa – dizel, biosintetički plin i alge postanu komercijalno dostupne u narednih deset godina.

Prva generacija biogoriva dobijena od kukuruza i pšenice se pokazala kao veoma loša za ekosistem i okrivljuje se za izazivanje krčenje šuma, nestabilnu cijenu hrane, pa čak i za kršenja ljudskih prava. Mnogi ih vide kao prijelazno rješenje koje se mora zamijeniti sa održivim alternativama.

Ligno-celulozni etanol

Naučnici pokušavaju bolje iskoristiti ostatke usjeva i nusprodukata te pretvoriti ih u novu generaciju biogoriva.

Naučnici pokušavaju iskoristiti lignin i celuloze iz usjeva u kojima se upotrebljavaju enzimi za uključivanje ‘ligno-celuloznih sirovina’ u šećeru koji se zatim mogu fermentirati i destilizovati u biogoriva.

Zbog veće upotrebe biljki, ligno-celulozna biogoriva donose više energije po kilogramu sirovine. To povećanje efikasnost može pomoći da biogoriva postanu održivija i isplativija i samim tim smanjiti upotrebu obradivih površina za dobijanje
biogoriva ostavljajući više prostora za uzgoj hrane.

Da bi postigli potpuno održiv način snabdjevanja biomase, naučnici istražuju celuloze u neprehrambenim sirovinama kao što su sječka, slama, vrba i trava koje se mogu uzgajati na siromašnim zemljištima bez puno navodnjavanja, petrokemijskim gnojivima ili oranjem što ih čini jeftinijim sa manjim karbonskim otiskom.

Prema IEA, celulozni etanol bi mogao biti bolji u smislu energetskog bilansa, smanjenja emisije stakleničkih plinova i manje zahtjevan u smislu korištenja zemljišta u odnosu na biogoriva na bazi škroba poput kukuruznog etanola.

Napredni biodizel

Konvencionalni biodizel uglavnom se sastoji od žitarica poput uljane repice / kanola, palminog ulja i soje koje se koriste u mnogim prehrambenim proizvodima. Istraživanja o naprednom biodizelu baziraju se na na zasičenom biljnom ulju (HVO) i tekućoj biomasi i poznat je i kao Fischer-Tropsch dizel.

HVO se proizvodi od hidrogenetnog biljnog ulja ili životinjske masti, kojima se dodavanjem vodika povećava energetski sadržaj. Prve elektrane ove vrste su otvorene u Finskoj i Singapuru, no gorivo još nije komercijalizirano.

Tekuća biomasa dizel, odnosno plin se dobiva od poljoprivrednog i komunalnog otpada preko grijanja, a zatim se pretvara niz tekućih biogoriva, uključujući sintetički kerozin koji se može koristiti kao mlazno gorivo.

Biosintetski plin i biobutanol

Vozila na prirodni plin su sve popularnija u Aziji i Latinskoj Americi i mogu se voziti na biometanski plin koji se dobiva iz deponija, stočnog gnojiva te drugih organskih materijala.

Tehnike za izradu plina uključuju anaerobne digestije mikroorganizama ili zagrijavanje biomase kako bi se dobio plin. Prvo demo postrojenje za proizvodnju biometana iz čvrste biomase pomoću topline je započelo s radom krajem 2008. godine u Austriji.

Biobutanol može biti proizveden fermentacijom šećera pomoću bakterija i koristi se kao gorivo za motore s unutrašnjim sagorjevanjem. Naučnici na Univerzitetu Edinburgh u Å kotskoj koriste nusprodukte iz proizvodnje viskija za proizvodnju biobutanola, za koji istraživači tvrde da daje 30 posto više energije od etanola.

Alge

Alge imaju najveći potencijal za proizvodnju biogoriva zbog vrlo visokog sadržaja ulja, fenomenalnog rasta, činjenice da se uzgaja na nepoljoprivrednom zemljištu, te da je za uzgoj potrebna samo sunčeva svjetlost, otpadne vode i ugljični dioksid. Alge se također mogu iskoristiti za recikliranje CO2 emisije iz postoječih elektrana.

Zagovornici algi tvrde da ral kukuruza može proizvesti nekoliko stotina litara etanola godišnje, ral algi može proizvesti više hiljada litara. Međutim, pronalaženje pravog mjesta za rast velike količine algi i dalje ostaje problem, kao i ekonomičnost proizvodnje goriva iz algi.

Biogoriva iz algi su još uvijek u demo postrojenjima i laboratorijima, te nisu komercijalno dostupne. S rastućim cijenama nafte i lošim konvencionalnim biogorivima ovo bi se moglo uskoro promijeniti.

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply