Obnovljiva energija u BiH: trend ili imperativ?

Obnovljiva energija u BiH: trend ili imperativ?

Energetski sektor jedan je od glavnih izvora onečišćenja. Na globalnom nivou emisije ugljeničnog dioksida, kao posljedica korištenja fosilnih goriva, generišu 61% ukupnih emisija stakleničkih plinova. Osim prijetnje vezane za klimatske promjene, postoji još niz izuzetno jakih razloga za promjenom klasičnog načina dobijanja energije. Tu je, prije svega, smanjenje svjetske proizvodnje nafte, razvoj tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije

Energetski sektor jedan je od glavnih izvora onečišćenja. Na globalnom nivou emisije ugljeničnog dioksida, kao posljedica korištenja fosilnih goriva, generišu 61% ukupnih emisija stakleničkih plinova.

Osim prijetnje vezane za klimatske promjene, postoji još niz izuzetno jakih razloga za promjenom klasičnog načina dobijanja energije. Tu je, prije svega, smanjenje svjetske proizvodnje nafte, razvoj tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije i razvoj sofisticiranih mjera energetske efikasnosti.

Razgovor o perspektivi razvoja obnovljivih izvora energije posebno vjetroenergije vodila je novinarka Elvira Kokor sa portala
ekapija.ba sa uglednim univerzitetskim profesorom dr. Mehmedom Behmenom, začetnikom mjerenja i istraživanja energetskog potencijala vjetra u BiH.

Kakav je trenutni položaj Obnovljive energije u sveukupnom energetskom sektoru BiH?

– Prognoze Međunarodne agencije za energiju predviđaju u svom baznom scenariju godišnji rast potrošnje energije od 1,6 %, a u slučaju ne donošenja  novih mjera energetske efikasnosti, posljedice po klimatski sistem planete takvog scenarija mogu biti
katastrofalne. Evropska unija usvojila je energetsko-klimatski paket politika i zakona koji se zasniva na  glavnim ciljevima, tzv 20-20-20 konceptu: zakonski obavezno  20% učešća obnovljivih izvora energije do 2020 i 20 % smanjenje CO2 uz povećanje energetske efikasnosti za 20% u istom periodu. Time bi se količina potrošene energije u budućnosti smanjivala, a ne  rasla (npr.SAD traži dostizanje cilja od 80% “čiste energije” do 2035).

Važno je napomenuti da se ne smije potcijeniti značaj sektora obnovljivih izvora energije za cjelokupnu privredu BiH, jer je KWh proizveden iz TE i HE  jednak KWh iz obnovljivog izvora npr. vjetroelektrane. BiH je jedina zemlja regiona koja proizvodi
višak električne energije što predstavlja  značajnu stavku u izvozu. Izvoz električne energije rasterećuje jako izražen deficit u trgovinskom bilansu ove zemlje.

ENERGETSKA POLITIKA

Å ta je to što se mora promjeniti u energetskoj politici BiH da bi obnovljiva energija dobila važnost koju zaslužuje?

– Proizvodnja električne energije iznosi oko 1,55 mlrd eura što čini oko 30%  BDP-a na nivou BiH. Istovremeno se u BiH troši oko 2,5 puta više energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda u odnosu na razvijene evropske zemlje. Bosna i Hercegovina nema zajedničku energetsku politiku, niti strategiju za planski pristup razvoju energetike kao važnog  segmenta privrede. Još uvijek se ne iskorištavaju raznolike mogućnosti i ponude vlastitih prirodnih energetskih izvora i ne vrši nužna diverzifikacija proizvodnje radi kvaliteta elektroenergetskog sistema uopće.

Elektroprivrede (EPBiH, ERS i EPHZHB) u BiH, dužne su prvenstveno obezbijediti sigurnost snabdijevanja električnom energijom domaćeg tržišta, što je do sada ostvarivano proizvodnjom iz davno izgrađenih baznih elektrana (termo i velike hidroelektrane). Međutim, trenutno više pažnje posvećuju projektima obnovljivih izvora energije (male HE i vjetroelektrane), a
ostale izvore obnovljive energije i energetsku efikasnost prepuštaju inicijativama drugih energetskih subjekata.

Takva energetska politika u ovim okolnostima kako se pokazalo ne može dati dobar rezultat zbog potpune političke kontrole i
inertnosti javnih preduzeća, što predstavlja ograničavajući faktor razvoja, koji dovodi do zastoja u gradnji novih TE i HE, pa na kraju i projekata obnovljivih izvora energije (OIE). Da ne govorimo o indirektnim posljedicama  odsustva razvoja domaće proizvodnje energetske i energetici namjenjene opreme.

ENERGETIKA OTVARA RADNA MJESTA

Kakvi su zapravo potencijali za otvaranje novih radnih mjesta u sektoru OE u BiH?

– Prema podacima sa raznih stručnih skupova došlo se do nekih veličina zapošljavanja, npr. za područje vjetroenergetike, koji pokazuju prosjek od 2,5 radna mjesta po instaliranom megavatu u EU, od čega preko 65 posto se odnosi na proizvodnju opreme. Pošto je potencijal u BiH 1.200 MW, to znači da se dolazi  do moguće brojke od oko 3.000 radnih mjesta direktno (u uslovima BiH 1.200) ili 10.000  inducirano (u uslovima BiH 3.500). Znatne su mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta korištenjem i drugih obnovljivih izvora kao npr. kod proizvodnje biogoriva, sa radnim mjestima u poljoprivredi, transportu, prikupljanju sekundarnih sirovina, ili kod kogeneracije (toplotna i električna energija iz biomase) gdje je u pitanju  proizvodnja peleta, briketa i drvnih isječaka, sa procjenom na oko 700 direktnih i više od 3.000 indirektnih radnih mjesta.

Kako vidite trenutni položaj OEI prema konvencionalnim izvorima?

– U ekonomskom smislu proizvodna cijena električne energije iz postrojenja OIE je skoro izjednačena sa onom iz konvencionalnih postrojenja na fosilna goriva. U tehnološkom smislu postoje stanovite poteškoće kod upravljanja tom energijom npr. kod vjetroelektrana, ali savremena tehnička rješenja i sve preciznije prognoze proizvodnje taj problem uspješno rješavaju. Drugi je problem što je kod nezavisnih proizvođača (koji nisu dio postojećeg sistema) prodajna cijena kilovat sata iz OIE nešto veća, jer te firme u svom portfelju nemaju ranije izgrađena postrojenja koja su investiciono višestruko otplaćena (amortizovana) kao državne elektroprivrede, tako da ne mogu vršiti tzv.peglanje cijena niti nuditi  cijenu na nivou prosjeka sistema koja može biti niža od stvarne iz datog postrojenja. Zato sve države koje preuzimaju međunarodne obaveze i žele imati u svom elektroenergetskom sistemu učešće energije iz obnovljivih izvora  kroz sistem kontrolisanih cijena (feed in tarife) stvaraju uslove i za razvoj i izgradnju postrojenja OIE, što je slučaj i sa BiH.

Danska je na ovim principima prije 18 godina pokrenula industriju kojom je smanjila svoju ovisnost o uvozu energenata i istovremeno omogućila učešće  električne energije iz OIE na skoro 30% u ovom momentu. A na to ide i razvoj proizvodnje vjetroturbina (čuveni Vestas, naprimjer) sa visokim učešćem na svjetskom tržištu.

Kako vidite ulogu domaćih javnih elektroprivreda i domaće industrije u izgradnju obnovljivih izvora energije?

– Zbog ukupnog stanja svijesti o sektoru privrede (filozofije deindustrijalizacije), pa i energetike, odnosno nepoznavanja novih
načina finansiranja u izgradnji energetskih objekata, jedino su elektroprivrede od strane vlasti dobile mogućnost i uslove da započnu sa  korištenjem obnovljive energije (koncesije, kreditiranje i sl.), koje su trebale biti odgovorne to pravo prvenstva
iskoristiti na primjeren način u odnosu na mjesto i ulogu energetskog sektora u društvu u cjelini. Javne elektroprivrede su preuzele razvoj više desetaka projekata vjetroelektrana i malih hidroelektrana, dakle sve što je bilo raspoloživo po principu “poklopi sve što možeš”, zanemarujući pri tome ogromno kreditno zaduženje države (trenutno samo od kfW banke oko 350 mil
Eura), umjesto da se ti projekti grade putem direktnih stranih ulaganja neopterećujući državu. Vladajuće politike koje drže pod kontrolom elektroprivrede, na taj način diktiraju tempo razvoja i realizacije projekata i uopće razvoja energetike koji kroz razne birokratske bravure kod dobijanja saglasnosti (koncesije, priključak na mrežu i sl.), nezavisnim proizvođačima otežavaju ili onemogućavaju rad.

činjenica  je da su resursi vjetra u zadnjih 10 godina značajno istraženi, što znači da  se vjetroelektrane mogu i najbrže graditi.
Ono što predstavlja glavnu prepreku su data ograničenja od strane Elektroprenosnog sistema, a misli se na preuzimanje električne energije iz vjetroelektrana. Vlade u BiH su donijele odluku, uslovno na bazi studija Nezavisnog operatera sistema – NOS koju je izradio međunarodni konzorcij pod vodstvom Energetskog Instituta Hrvoje Požar, Zagreb 2011, a finansirao EBRD; da EES BiH može do 2020 godine preuzeti snagu do samo 300 MW. Međutim, prema snimljenim pokazateljima stanja elektroprenosne mreže može se sa pouzdanošću tvrditi (što su i pomenute studije  pokazle) da bi se, uz izvjesnu dogradnju i rekonstrukciju prenosne mreže i pripadajućih trafostanica, moglo preuzeti čak 600 MW!  Da apsurd bude veći sve se to  moglo finansirati sredstvima sa kojima je Elektroprenos BiH raspolagao u trenutku donošenja ove odluke. To jasno govori da trenutna politička klima nije zrela za značajniji iskorak u razvoju proizvodnje iz obnovljivih izvora energije ili prihvat u sistem nezavisnih proizvođača OIE.

Druga je činjenica da na žalost, za obnovljive, a ni za konvencionalne izvore nemamo vlastitu proizvodnju opreme, pa čak ni komponenti niti dijelova. Å teta je što ni za proizvodnju stubova za vjetroturbine nedostaju kapaciteti u BiH. Trenutno naše firme mogu raditi samo građevinske i elemente elektro dijela projekta. Za ozbiljniji iskorak mora se stimulirati proizvodnja i ugradnja domaćih komponenti, što znači okrenut se industrijskoj proizvodnji.

Da li nam je potrebno neko nezavisno stručno tijelo za obnovljive izvore energije?

– Mi smo u Mostaru uz podršku Energy 3, FHMZ, Sarajevo i Univerziteta u Mostaru, pokrenuli Centar za obnovljive izvore energije, koji radi na istraživanju i razvoju projekata obnovljivih izvora energije sa naglaskom na vjetar i sunce. Kao rukovodilac projekta, dobro sam upoznat sa tehničkim (koji su manje više slični svugdje u svijetu) i administrativnim (koji su specifični samo za BiH) preprekama i problemima na koje nailaze Investitori.

U zamršenim procedurama za dobijanje dozvola i saglasnosti postoji mnogo nejasnoća, nedorečenosti i neusaglašenosti različitih nivoa vlasti, koje traže ogroman trud i specifična znanja (snalaženje u našim prilikama!), a može da traje više godina. Prema našim analizama sasvim je nepotrebno da se npr. za vjetroelektranu traži više desetina raznih dokumenata (preko 70) da bi  se mogao  objekat početi graditi. Sve u svemu, stiče se utisak da nije posrijedi samo neznanje, već da se radi o nekoj vrsti namjerne opstrukcije. Nepotrebnim kompliciranjem postupaka stvara se zabuna u kojoj je teško razaznati što je njen uzrok: neizgrađenost pravno regulatornog okvira ili se naprosto radi o stvaranju pretpostavki za ucjenu, koristoljublje i druge koruptivne radnje.

Zbog toga se ozbiljni Investitori nerado upuštaju u naše zavrzlame ili eventualno kreću samo u niskobudžetne istražne radnje
pripremajući se tako za neka bolja vremena. Imamo  situaciju da velike firme iz oblasti vjetroenergije kao što su VESTAS, SIMENS, a i drugi izbjegavaju naše tržište čak i u slučajevima kad je u pitanju samo isporuka  opreme!

Da bi se stanje popravilo, mora se pristupiti smanjenju administrativnih procedura i prilagođavanje birokratskih struktura da bi se omogućila efikasnost rada i reda, te potrebu za povećanje pravne sigurnosti ne samo za strane investiture. Jednom riječju treba ukloniti sve ono što su posebno strani investitori već prepoznali kao institucionalni reket.

Zbog toga bi bilo dobro da postoji neko stručno i nezavisno tijelo na raspolaganju državnim institucijama čija će obaveza biti
praćenje procedura, investicija i razvoja elektroenergetskog sektora. To tijelo treba tražiti rješenja za otklanjanje uočenih problema na koje nailaze investitori i biti podrška u njihovom rješavanju. Posebna kategorija problema su prevladavanja prepreka koje proizilaze iz nedostatka integracije poslovnih procesa, edukacija administracije i tome sl. Isto tako, ovo tijelo bi trebao imati stručni autoritet kako bi moglo predlagati poboljšanja regulative kroz izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih akata i   tehničkih normi, te raditi na podlogama za strateško planska dokumenta iz svoje oblasti. U tom smislu moram navesti
primjer jednog neuspjelog pokušaja jedne takve asistencije. Naime, mi u postojećem Centru OIE u Mostaru smo još 2011. godine sačinili “Situacionu analizu energetskog sektora u BiH”, na temelju koje su predložene konkretne mjere i u oblasti OIE. Taj dokumet je dostavljen aktuelnom premijeru vlade FBiH, ali nismo dobili uzvratnu informaciju da je ista procitana ili makar
proslijeđena nadležnom ministarstvu!

SLUčAJ “ENERGY 3”

Å ta Vi mislite zašto do sada u BiH nije izgrađena nijedna vjetroelektrana?

– Vidite, na to ću vam pitanje najbolje odgovoriti upravo kroz “slučaj” Energy 3 i projekat Podveležje, sa kojim sam do u detalje upoznat. Ali prije toga treba naglasiti: to ne činim zato što je Energy 3 osnivač i najaktivniji član pomenutog Centra OIE u Mostaru, mada je i to još jedan dokaz da se radi o društveno odgovornoj kompaniji koja,  ima ozbiljne namjere u ovoj oblasti. Ono što se ne smije zanemariti jeste činjenica da su Energy 3 i njen direktor, Miralem čampara, za kojeg slobodno mogu reći da je vodeći stručnjak iz ove oblasti, kroz svoju podršku i rad u sklopu Centra, dali značajan doprinos općoj pripremi VE projekata u BiH. Nabrojit ću neke značajne stavke kao što su izrada studijsko tehničke dokumentacije, podrška nadležnom ministarstvu (sugestije i prijedlozi pri donošenju predmetne legislative), studijske edukacije (direktna podrška izradi desetak diplomskih, više magistarskih radova i prvom doktoratu u ovoj oblasti u BiH!), podizanju javne svijesti o značaju OIE (simpoziji, okrugli stolovi) i tako dalje.  čampara je nizom stručnih elaborata, na precizan i odmjeren način, ukazao na probleme koji su pratili i još uvijek prate ovaj i može se slobodno reći većinu razvojnih projekata kod nas.

A kako i ne bi kad je sve to iskusio na vlastitoj koži. Projekt Podveležje, kojeg Energy 3 priprema već 10 godina je sigurno
najtransparentnije i najstručnije pripremljen VE projekt u BiH. Ali je nažalost potpuno zaustavljen na način institucionalnog reketiranja! Riječ je o koncesiji za koju je još decembra 2007 godine od strane Vlade HNK donesena Odluka o dodjeli, ali zbog opstrukcija (zloupotreba) nadležnog ministarstva privrede Ugovor o koncesiji nije nikada potpisan  nakon čega je uslijedio sudski spor koji je Energy 3 dobio. I umjesto da se postupi po  rješenju suda uslijedio je nastavak “vozanja”, kroz  postavljanje  novih  uslova i uz obećanjima za nove početke procedura (tri puta) koja se nisu imala namjeru ispuniti  pošto nema nikakve odgovornosti vlasti naspram privrednog subjekta (poreznog obveznika),  koje traje evo sve do danas.

Nažalost tako je to ovdje i takve stvari se više niti mogu niti smiju zataškavati bez obzira na moguće posljedice u smislu odmazde za ovakve kritike. Jer štetne posljedice ne osjeti samo Energy 3, već kompletna privreda mostarskog regiona.

U vrijeme kada su direktna strana ulaganja u FBiH svedena  gotovo na nulu, kada svakodnevno desetine ljudi ostaje bez posla, na drugoj strani imate ponudu za ulaganje od 125 mil KM, nova zapošljavanja, obim angažovanja domaće operative na izgradnji u visini od 20 mil KM,  mogućnosti razvoja lokalne zajednice kroz razne vidove pomoći,. Sama činjenica da se radi  o tzv. green field projektu koji doprinosi izgradnji infrastrukture cijelog područja koji se na kraju po isteku koncesionog perioda od 30 godina prepušta toj zajednici, da to neko ne vidi, treba da nas debelo zabrine.

VLAST PREPUÅ TENA LJUDIMA BEZ IDEJA I VIZIJA

Zašto oni to ne vide?

– Pa jednostavno, nadležne institucije su prepuštene ljudima bez odgovornosti, ideja i vizije. A zašto ne reći i bez obraza! Napravili su od Mostara i ovog dijela Hercegovine prostor bez bilo kakve značajne industrijske proizvodnje, tehnološki devastiranim i ekonomski potpuno upropaštenim.  Nekada su se u Mostaru proizvodili i avioni, što je tehnologija veoma slična proizvodnji vjetroturbina, a danas ne samo da ništa ne proizvodimo, već smo onemogućeni i da instaliramo ono što su drugi proizveli, hoću reći ako  već nemožemo ništa proizvesti od opreme i energetskih komponenti, onda barem možemo proizvoditi energiju koja se može i izvoziti. Ali uvjeravam vas, oživljavanje te i takve proizvodnje samostalno ili uz pomoć stranih kompanija će se morati desiti nakon što se sagleda značaj i ukaže nužnost za njom. Pri tome, odgovorne vlasti treba da učine ono što je najnužnije za razvoj privrede; osmisliti novu strategiju privlačenja stranih ulaganja i olakšati realizaciju investicija, uz uvjet povećanja učešće struke nauštrb politike i povezivanja privreda  i univerziteta.To bi dovelo do okretanja vlastitom radu i znanju sa oslancem na  proizvodnju, a prije svega na povrat samopouzdanja i vjere u bolje dane u državi Bosni i Hercegovini. Ali da bi se to desilo moraju se prvo ukloniti navedene prepreke.

Razgovarala: Elvira Kokor, eKapija.ba

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply