Šta Donald Trump želi u američkoj i svjetskoj energetici

Šta Donald Trump želi u američkoj i svjetskoj energetici

Donald Trump planira forsirati fosilne izvore, potpuno kontra Obaminim reformama

Izbor Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika šokirao je pa i uspaničio mnoge vezano za mnoge aspekte njega kao osobe i politika koje je zagovarao u predsjedničkoj kampanji. Ipak, njegova energetska politika tek treba biti definirana. Da je mnogo toga otvoreno pokazuje i to da ni cijena nafte nije dramatično porasla nakon njegove pobjede. Za razliku od Hillary Clinton, čija kampanja je bila vrlo detaljna kad je riječ o energetici, Trump je svoju izbornu trku bazirao na vrijednostima s vrlo malo detaljnih obećanja. Trumpova energetska agenda može se naslutiti na osnovu relativno malo javno izrečenih stavova u kampanji, koji su se katkad činili više emotivni nego racionalni. Kako sada izgleda, Trump želi napraviti odmak od Obaminog rata protiv ugljena te će vjerojatno pokušati promijeniti federalne zakone o proizvodnji fosilnih goriva. Također, obećao je da će srušiti Obamin “Clean Power Plan”, koji podrazumijeva postupno zatvaranje elektrana na ugljen, što se već vuče po američkim sudovima, jer federalne države osporavaju pravo države da se miješa u njihovu energetsku politiku.

Najmanje od ijednog od rivala Trump je zabrinut za globalno zagrijavanje pa je izglednije da će biti naklonjen velikom businessu i fosilnim izvorima nego obnovljivcima i čistim tehnologijama. Buduća američka energetska retorika više će imati veze s energetskom sigurnošću i dostupnom energijom, a manje s klimatskim promjenama. Trump želi vratiti sankcije Iranu, što je vrlo kontroverzno i moglo bi zaoštriti stanje na Bliskom Istoku. No, Sjedinjene Američke države nisu monarhija, a provesti neke ideje u praksi i prethodnim predsjednicima pokazalo se vrlo teškim. Američki Ustav u mnogim područjima predsjedniku daje uglavnom snagu da uvjerava, a ne da samostalno donosi odluke, tako da će mu trebati zakonodavna potpora u Kongresu oko energetskih tema, a demokrati će još uvijek imati blokirajuću većinu za glavninu pitanja u Senatu. Predsjednik ima moć izdavati uredbe i poništavati uredbe svojih prethodnika, ali u mnogim područjima moć mu je ograničena sustavom odlučivanja, pa će, primjerice, Trumpova administracija moći napraviti svoju interpretaciju Zakona o čistom zraku, a interpretacije neće smjeti biti “arbitražne, kapriciozne u zlouporabi ili nahođenju”, kako stoji u američkom Zakonu o administrativnim procedurama.
Njegova administracija neće moći jednostavno poništiti ili povući federalnu legislativu već će se morati upustiti u novu proceduru donošenja zakona baziranih na dokazima, kako bi tu legislativu otkazala. Tu će legislativu trebati i braniti na federalnim sudovima u borbi s jakim i bogatim zelenim nevladinim organizacijama, a Obamina administracija na sudu je imala uspjeha upravo jer je koristila svoju moć uvjeravanja. Također, treba znati, glavnina politika u energetici (uključujući bušenje, zakonodavstvo i OIE) donose se na državnom a ne na federalnom nivou. Predsjednik dakle ima velike moći napraviti i provoditi energetsku politiku, no to ne može napraviti brzo niti površno, a kao i njegovi prethodnici na teži način suočit će se s velikim poteškoćama da progura bitne promjene. Kad je riječ o vanjskoj energetskoj politici Donald Trump tu ima više slobode, no treba znati da je SAD više snage i utjecaja imala kad je stvarala saveznike, a ne gomilala neprijatelje, na što podsjeća Trumpova retorika izolacije. I zato, Trumpova bi administracija mogla obećavati revoluciju u energetskoj politici, kao i u drugim područjima, no u realnosti to bi moglo biti puno traljavije i s bitno više kompromisa nego što se očekuje.

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply