Å ta je održivi razvoj?

Å ta je održivi razvoj?
''Nije čovjek tvorac tkaonice života, već samo vlakno u njoj. Što radi s tkanicom čini i sa sobom. Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Prema majci-zemlji i prema bratu-nebu se odnosi kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodavati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.''Indijanski poglavica Seattle

Mnogi danas govore o održivom razvoju o temi koja je danas aktuelna i za koju se može sa pravom reći da je integrirana u sve sfere društva. Težnja za maksimalnim profitom, neumjerena potrošnja gotovo svih resursa, nihilistički odnos čovjeka prema okolini, doveo je naš planet na rub izdisaja. Potreba za održivim razvojem javila se kada je čovjek prepoznao

Mnogi danas govore o održivom razvoju o temi koja je danas aktuelna i za koju se može sa pravom reći da je integrirana u sve sfere društva.

Težnja za maksimalnim profitom, neumjerena potrošnja gotovo svih resursa, nihilistički odnos čovjeka prema okolini, doveo je naš planet na rub izdisaja. Potreba za održivim razvojem javila se kada je čovjek prepoznao da njegov odnos sa prirodom nije u skladu sa njenim zakonima. Nažalost, iako je čovjek prepoznao sebe kao uzročnika problema tempo uništavanja, narušavanja, razaranja, zagađenja jednostavno ne prestaje ili umanjuje, nego iz dana u dan povećava.

Još krajem 19 st. u svom pismu (govoru) upozorio je indijanski poglavica Seattle ( po kojem je američki grad dobio ime ), o problemima narušavanja prirodne, čovjekove okoline.  Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja medu najljepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, pa je ušlo u historiju i u srca zaštitara prirode i ekologa.

Nije čovjek tvorac tkaonice života, već samo vlakno u njoj. Å to radi s tkanicom čini i sa sobom. Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Prema majci-zemlji i prema bratu-nebu se odnosi kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodavati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti
pustoš.” Indijanski poglavica Seattle

Održivi razvoj je razvoj kojim se ide u susret potrebama sadašnjosti, tako da se ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje sopstvene potrebe (WCED, 1987). Ako održivi razvoj shvatimo ozbiljno, rezultat toga će biti drastični zahtjevi za promjenom u gotovo svim područjima života. Ne samo da se moraju promijeniti naše potrošačke navike, već mora doći do promjene svijesti u područjima ekonomije, društva i politike.

Politika održivog razvoja zahtijeva od svakog pojedinca dovoljno odgovornosti da prepozna što bi se sve moglo izvesti i ostvariti kada taj pojedinac prepozna da su njegovi interesi neodvojivo povezani s interesima zajednice. Zbog toga ideja održivog razvoja ovisi o kvalitativnom sudjelovanja građana i o modernizaciji demokracije. To znači da građani kao akteri moraju preuzeti veliku odgovornost za provedbu politike održivog razvoja.

Održivi razvoj obuhvata:

“¢   ekonomski, društveni, kulturni i politički napredak

“¢   jednaka prava za sve i najbolju kvalitetu života za svakog pojedinca

“¢   odbacivanje bilo kakve socijalne, ekonomske i političke diskriminacije

“¢   kontrolu onečišćenja i minimiziranje otpada    (Schoonbrodt, 1995)

U posljednjih 200 g. nagli porast stanovništva prouzrokovao je i niz problema koji su vezani za život na Zemlji. Došlo je do povećanog iskorištavanja resursa da bi se zadovoljile potrebe stanovnika. Iznenada javila se velika potreba za različitim vidovima energije te njihovim iskorištavanjem u različite svrhe, što je ostavilo negativne posljedice po našu planetu i kosi se sa principima održivog razvoja.

Porast populacije u poslednjih 200 godina:

Godina

Broj Stanovnika

1800 godina

1 milijarda stanovnika

1930 godina

2 milijarde stanovnika

1960 godina

3 milijarde stanovnika

1974 godina

4 milijarde stanovnika

1987 godina

5 milijardi stanovnika

1999 godina

6 milijardi stanovnika

2012 godina

7 milijardi stanovnika

 

Broj stanovnika na planeti se stalno povećava. Prosječna dužina životnog vijeka se također povećava, 1960 godine
prosečna dužina životnog v
ijeka bila je 53. godine, dok je 2008. godine prosječna dužina životnog vijeka bila
69. godina. Svake sekunde na planeti se rodi petoro, a umre troje.

Povećanje svjetske populacije zahtjeva i povećavanje životnog prostora. Krče se šume, asfaltiraju plodne oranice, degradira priroda i uništavaju ekositemi. I dok već sada mnoge države imaju problem sa prostornim povećavanjem gradova, naučnici ipak upozoravaju da najveći problem na planeti neće biti nedostatak životnog prostora, već nedostatak resursa.

Do 2045 godine procjenjuje se da će planeta imati 9 milijardi stanovnika i glavni problem neće biti nedostatak životnog prostora, već nedostatak osnovnih životnih namirnica, vode i hrane. Cijena energije, sirovina, vode i hrane biće u svakodnevnom porastu.

Održivi razvoj i racionalno korištenje resursa biće jedan od najvećih izazova i problema u budućnosti. Već sada 13 procenata stanovništva nema pristup čistoj vodi za piće. Naučnici upozoravaju da bi do 2015. godine na planeti zbog porasta populacije, ekonomske krize i neravnomernog razvoja čak 900 miliona ljudi moglo da živi ispod granice siromaštva.

Indeks zaštite životne sredine (EPI) predstavlja metodu mjerenja i angažovanja država u zaštiti životne sredine. Univerziteti Yale i Columbia svake godine objavljuju EPI listu najboljih u toku Svjetskog ekonomskog foruma. Rangiraju se države prema 25 indikatora. Konačna ocjena predstavlja rezultat zalaganja i ostvarivanja ekoloških ciljeva datih država.

U januaru 2012 g. objavljena je lista gdje su rangirane i ocjenjivane 132 zemlje. U prvih deset ekološi osviješćenih zemalja nalaze se : 1. Å vicarska 2. Latvija 3. Norveška 4. Luksemburg 5. Costa Rica 6. Francuska 7. Austrija 8. Italija 9. Å vedska 10. Velika Britanija. Nažalost podaci su poražavajući za Bosnu i Hercegovinu koja je rangirana na samom dnu ljestvice tačnije na 124. mjestu. Od zemalja iz bivše države najbolje je rangirana Hrvatska na zavidnom 20. mjestu.

Održivi razvoj i izvori energije

Danas najviše su u upotrebi neobnovljivi izvori energije ili takozvana fosilna goriva (ugljen, nafta i prirodni plin). Glavni izvor energije fosilnih goriva je ugljik, pa sagorijevanjem u atmosferu odlazi puno ugljičnog dioksida. To je glavni problem iskorištavanja fosilnih goriva gledano s ekološkog aspekta. Naravno trebamo biti svjesni da su rezerve ovih izvora limitirane, te je neophodno smanjiti intenzitet njihovog iskorištavanja.

Kao zamjena u novije vrijeme polagano dolazi do upotrebe ekološki zdravijih izvora energije t.j. obnovljivih izvora (energija Sunca, vjetra, vode, geotermalna energija, biomasa, bioplin, biogorivo ). Korištenje ovih izvora doprinosi efikasnijem korištenju sopstvenih potencijala u proizvodnji energije, smanjenju emisija “gasova staklene bašte”, smanjenju uvoza fosilnih goriva, razvoju lokalne industrije i otvaranju novih radnih mjesta.

Cak i ako se svijet odluči za drastično smanjenje emisija ugljičnog dioksida i potpiše se novi klimatski ugovor/protokol (novi Kyoto protokol) to neće značiti da se više neće koristiti fosilna goriva. To će jedino značiti da se veća važnost daje obnovljivim izvorima energije i da će se postepeno pokušati istisnuti fosilna goriva, ali to je postupak koji će trajati dugo.

Naravno, prilikom tog postupka javit će se jak otpor iz sektora fosilnih goriva jer ipak se tu vrte bilijarde dolara koje bi trebale prijeći iz naftnih lobija u sektor obnovljivih izvora energije. Trenutno u prilog naftnim lobijima ide činjenica da oni imaju novac i da oni odlučuju što će se raditi u smislu energetskih projekata u budućnosti. Trenutna situacija im najviše odgovara jer se cijelo vrijeme u njihovom smjeru slijeva ogromna količina novaca, pa im se baš i ne žuri s promjenama.

To ne treba da bude razlog da se ne suprostavi velikim korporacijama i zajdničkim snagama radi na održivom
razvoju i dobrobiti naše planete radi kvalitetn
ijeg stila življenja. Također neophodno je mijenjati dosadašnje navike i svaki pojedinac bi trebao doprinijeti održivosti planete, ako ne zbog sebe onda zbog svoje djece ili budućih naraštaja.

Autor: Muris Mrkonja / Energis

Komentari

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply

Komentari

%d bloggers like this: