Vodimo vas u okeanografski institut Paul Richard

Vodimo vas u okeanografski institut Paul Richard

Jeste li spremni za TAKE OFF?

U julu 1909 godine rodjen je Paul Ricard. Njegov deda Louis Ricard bio je seoski pekar, kojeg je naslijedio sin Joseph. Joseph je oženio svoju ljubav iz djetinjstva Josephine.

Paul Ricard je oduvijek volio umjetnosti, ali volio je i znanost, tako je i stvorio pastis(dao mu je ime „Ricard, pravi Marsejski pastis“) liker od anis, kad je imao svega 23 godine tačnije 1932, a koji je postao izuzetno popularan u Marseju . Paul je čak tri godine proveo tražeći savršeni ukus, tražeći mišljenje drugih ljudi…došao je do toga je sedmog travnja 1932 godine kad je pastis i zvanično legalizovan. Svaku noć dolazio je sa porudžbinama, ubrzo je kao svog asistenta angažovao brata Pierra a u pomoć su mu priskočili i stari školski prijatelji kao i komšije, u jednom trenutku svi su bili zaposleni.

Preko dana Paul je učio o trgovini, noću je pravio akululatore, skoro digao svoju sobu u vazduh zbog brojnih kemijskih eksprimenata, čitao je sve moguće knjige, slikao je…

1937 godine ostaje bez oca, a 18 mjeseci kasnije i bez brata, tada na čelo firme dovodi svoju majku i asistene i dobija veliku podršku od svoje druge porodice, njegovih zaposlenih.

Bio je sposoban, vrijedan i da je štitio ljude sa kojima je radio. O tome govori i podatak da je imao dvije kuće, na sjever i na jug da bi zaposleni mogli tamo da idu na odmor, vodio ih je na krstarenja, žene su imale 5 tjedana plaćenog odmora, vodio ih je u Vatikan, brinuo je o tome u kakvim uslovima žive i rade njegovi ljudi, cijenio je ambicioznost i želju za znanje, pomagao je ljudima, volio je da slika portrete, volio je gradnju, muziku, film, nije volio da se luksuzira njegov cilj je uvijek bio da pokaže ljudima što je novo naučio, nikad nije štedio na svoje snove, vjerovao je u umjetnost, volio je more,volio je da pomaže mladim umjetnicima, volio je brodove, štitio je okoliš i u tome je bio aktivan.

Govorio je „Ako hoćeš da usrećiš ljude, plati ih, motiviraj ih i poštuj ih“.

Kupio je dva otoka, Les Embiez i Bendor, i naravno omogućio je svima da imaju šansu da slobodno dodju, tako da i danas možete da posjetite otoke.

Ali volio je more i tu ljubav je pokazao godine 1966 kad osnovao je institut na otoku Les Embiez, koje se nalazi na oko sat vremena od Marseja, jer je shvatio da se okolis ali i Mediteran nalazi u opasnosti, jer je 60tih bacanje otpada u more bilo uobicajno za gradove, a odlaganje crvenog mulja u bllizini Marseja samo je jos vise povecalo prisutno zabrinutost.

Otok je specifican, ne samo zbog toga sto je privatan i sto je otvoren za turiste ili sto ima oko 20 stanovnika, nego sto i luka na otoku posjeduje ISO 14001 certifikat. Papriće ili opušci cigareta, otpad po obali nije nešto što će vam pokvarit sliku ili ugodjaj, jer toga nema.

Ne možete da se izgubite jer je otok mali i mozete laganom setnjom da ga obidjete za par sati, ima hotel, crkvu, prodavnicu, ja nisam naisla na uobicajne turisticke standove, nema saobracaja, obicna vozila su zabranjena (samo su elektricna vozila dozvoljena), i vrlo zanimljivo da je sve na otoku sagradio covjek koji ga je kupio Paul Ricard. Poslednja gradjevina koju je sagradio je bila crkva.

Poenta i najbitniji dio ovog teksta je Institut za Okeanografiju Paul Ricard. Na institutu se odrzavaju djecije radionice u vezi zasite mora, klimatskih promjena, predivni akvarijum je otvoren za posjetioce, moguc je razgovor sa znanstvenicima koji ce vrlo rado izaci u susret i odgovoriti na svako pitanje.

Direktorica instituta je ,i unuka Paula Ricarda, Patricia Ricard; nemojte se iznenaditi ako je sretnete i ako vas sa osmjehom pozdravi. Posebno sto je kod nje prisutno je optimizam kad je u pitanju nasa planeta, vrlo je posvecena svom poslu i meni je zapalo za oko da joj je vrlo bitno da znanstvenici imaju slobodu da istrazuju i da su slobodni u svom poslu.
Na institutu se sprovode razna istrazivanja, od restauracije prostora do uzgajanja morskih jezeva…

Ali ono sto je za nas bitno je projekat koji se zove TAKE OFF. O cemu se radi?

Naime, u suradnji sa firmom Pernod-Ricard kojoj je cilj da se skrene paznja na klimatske promjene i koja svojim aktivnostima podstice svoje zaposlenike da vode racuna o okolisu, jer je i osnivac Ricard firme Paul Ricard bio pobornik zastite okolisa, institut je pokrenuo projekat Take Oceans For Future .

Vrlo znacajno je da je ovaj projekat podrzao, ni manje ni vise, nego Paul Watson, svima dobro poznat zastitnik okeana iz Sea Shepherda.

TAKE OFF je pokrenuo Alexandre Ricard (CEO of Pernod-Ricard) u cilju obiljezavanja 50 godina instituta.

TAKE OFF ce aktivno podrzavati mlade znanstvenike sa prestižnih fakulteta i pomagat će naučnicima koji pronalaze rješenja za okeane i klimatske promjene, podržavat ce njihov rad i inovacije i razvoj, ogleda se u aktivnoj sinegriji između znanstvene zajednice, univerziteta, ekonomskih aktera, nevladinog sektora, partnera i običnih ljudi.

Alexandre Ricard vodi računa o okolišu, u njegovoj firmi vodi se računa i o potrošnji papira, vodi se računa da zaposleni imaju dan odgovornosti kad nešto korisno rade za svoju okolinu, vodi računa o emisiji gasova, ali posebno mi je zapala za oko njegova izjava „Ja nisam znanstvenik niti ekspret, ali hoću da dam svoj doprinos“. O tome ćemo pričati u narednom tekstu, jer upravo su firme te koje treba da promoviraju održivi razvoj.

Istina, koliko često slušamo priče o okolišu, a koliko zapravo sami nešto mijenjamo. Svako daje svoj doprinos, ono sto me navodi na razmišljanje je koliki će ovo utjecaj imati u budućnosti?

Ako sad sami nesto odlucimo da promijenimo i da damo svoj doprinos kakva nas buducnost ocekuje za 10 godina?

Projekat TAKE OFF pratit cemo aktivno i obavjestavat cemo vas o svakom uspjehu i promjeni, a do tada što vas veseli kad je u pitanju okoliš, što vas muči i na koji način bi ste htjeli da date svoj doprinos?

Pisala: Maria Bolevich

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply