Izvještaj o stanju planete 2014 objavljen je danas u cijelome svijetu, a i Bosna i Hercegovina je među zemljama koje pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse. Izvještaj pokazuje da naš ekološki otisak, kojim mjerimo potrošnju prirodnih resursa čovječanstva, nastavlja rasti i da bi nam bila bi nam potrebna jedna i po planeta kako bi se obnovili svi neophodni resursi.

“žBiološka raznolikost ključni je dio sistemakoji održavaju život na Zemlji i barometar za ono što radimo na ovoj planeti, našem jedinom domu. Hitno trebamo hrabru globalnu akciju u svim segmentima društva kako bi izgradili održivu budućnost”, ističe Petra Remeta iz WWF- ova Mediteranskog programa. “žIzvještaj otkriva da i BiH troši više prirodnih resursa negoli joj je dostupno. Naš način života iziskuje gotovo jadnu i po planetu, što je dugoročno gledano neodrživo. Promjene se moraju dogoditi na svim nivoima društva, a posebno u energetici i proizvodnji, gdje svoje djelatnosti moraju temeljiti na obnovljivim izvorima energije i efikasnom iskorištavanju sirovina. Održivo poslovanje u ovim privrednim sektorima preduvjet je ukupnom smanjenju ekološkog otiska”, nastavlja Remeta.

U uporedbi s BiH, koja troši resurse 1,46 planete, u regiji samo Srbija ima niži ekološki otisak, iako i dalje prevelik za Zemljinu održivost. Stil života u Hrvatskoj iziskuje prirodne resurse 1,86 planete, dok u Srbiji zahtjeva 1,43, što je istovjetno globalnom prosjeku ekološkog otiska. Slovenija troši čak 2,64 planete, dok Makedonija troši, 1,7 planete.

Ekološki otisak pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti jednoga planete. Kada bi svako na planeti živio život prosječnog stanovnika Europske unije, čovječanstvo bi trebalo 2,6 planete da bi održalo naše potrebe. S tim u vezi Remeta naglašava: “žZabrinjava spoznaja da se i u Europskoj uniji, koja je godinama prednjačila u ovim pitanjima, sve manje pažnje posvećuje zaštiti okoliša i održivom razvoju.  Å toviše, prvi put u 25 godina nema poslanika za okoliš, što predstavlja značajno nazadovanje za okolišnu problematiku. Dodatni korak unazad je i planirana deregulacija direktiva o pticama i staništima, inače okosnice zaštite prirode u EU”.

Opadanje populacija najznačajnijih vrsta

Populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova smanjile su se za 52% od 1970. Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76% što je dvostruko veći gubitak nego kod kopnenih ili morskih vrsta. Većina nestalih vrsta dolazi iz tropskih područja, dok je Latinska Amerika doživjela najdramatičniji gubitak vrsta. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombiniranih učinaka uništavanja i gubitka staništa. Lov i ribolov su također značajne prijetnje dok klimatske promjene postaju sve više zabrinjavajuće i odgovorne za moguće izumiranje vrsta.

Dok je gubitak biološke raznolikosti u svijetu na kritičnim nivoima, Izvještaj o stanju planete 2014 ističe kako efikasno upravljanje zaštićenim područjima može podržati biljni i životinjski svijet. Nepal je zbog povećanja svoje populacije tigrova u posljednjih nekoliko godina zabilježen kao dobar primjer.

Ekološki otisak raste

Potražnja čovječanstva je više od 50% veća od onoga što priroda može obnoviti. To znači da šume krčimo brže nego što stabla uspiju ponovno narasti, slatkovodne izvore crpimo brže nego što se obnavljaju podzemne zalihe vode, ugljični dioksid (CO2) ispuštamo brže od prirodnih procesa njegova uskladištavanja u biomasu ili more. 

“žEkološki dug” glavni je izazov 21. stoljeća jer gotovo tri četvrtine svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se bore i s ekološkim deficitom i s niskim dohotkom. Ograničenje resursa zahtjeva da se moramo usredotočiti na to kako poboljšati ljudsko blagostanje preko drugih načina, ne isključivo preko privrednog rasta.

Odvajanje odnosa između ekološkog otiska i razvoja ključni je globalni prioritet naveden u izvještaju. Dok je ekološki otisak per capita u zemljama s visokim dohotkom pet puta veći od zemalja s niskim dohotkom, istraživanje pokazuje da je moguće postići povećanje životnog standarda i s održivom potrošnjom resursa.

10 zemalja s najvećim ekološkim otiskom per capita su: Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska, Belgija, Trinidad i Tobago, Singapur, Sjedinjene Američke Države, Bahrein i Å vedska.

Poveznica s klimatskim promjenama 

Globalne emisije ugljičnog dioksida (COâ‚‚) glavni uzrok globalnog zagrijavanja već utječu na biološku raznolikost i biokapacitet planete, zajedno s ljudskom dobrobiti, naročito u odnosu na opskrbljenost hranom i vodom.

Izvještaj dolazi nekoliko mjeseci nakon studije Ujedinjenih naroda, koja je upozorila na povećanje uticaja klimatskih promjena te daje dokaze da klimatske promjene već utiču na zdravlje naše planete. Preko 200 svjetskih riječnih slivova, koji pružaju dom za više od 2,5 milijarde ljudi, doživljava tešku nestašicu vode najmanje mjesec dana svake godine. Kako već blizu jedne milijarde ljudi pati od gladi, izvještaj pokazuje da klimatske promjene, u kombinaciji s promjenama u namjeni zemljišta, ugrožavaju biološku raznolikost i mogu dovesti do daljnjih nestašica hrane.

Konstruktivni pregovori o međunarodnom klimatskom sporazumu su jedna od mogućnosti koje postoje za kontrolu tih negativnih trendova. Globalni sporazum otvorio bi put za uspostavu nisko-ugljične privrede s obzirom da je korištenje fosilnih goriva trenutno dominantan faktor u ekološkom otisku.

Kako možemo izliječiti planet?

WWF-ov dokument “žPerspektiva jednog planete” pokazuje kako svaki kutak svijeta može doprinijeti održavanju otiska kojim ne bismo premašili resurse našeg planete te Zemlji tako omogućili obnovu. Prateći taj WWF-ov program, društvo bi moglo započeti promjenu smjera trendova navedenih u Izvještaju o stanju Zemlje 2014.

“žBez prirode nema opstanka, ona je odskočna daska za prosperitet. Svi trebamo hranu, svježu vodu i čist zrak, gdje
god u svijetu živjeli. U vrijeme kada toliko ljudi živi u siromaštvu, bitno je da radimo zajedno kako bi stvorili rješenja koja će biti najbolja za sve,” zaključuje Remeta.

Komentari