Sve više ljudi u Hrvatskoj prihvaća svjetski trend ekološki osviještenog života te mijenjaju svoje životne navike kako bi što manje uticali na okoliš, što im istovremeno donosi i nemalu novčanu uštedu.

“Naša obiteljska kuća građena je
krajem 70-ih godina pa smo već dugo planirali da je obnovimo. Budući da me je
istodobno zanimala i ušteda troškova života u kući, počeo sam se detaljnije
raspitivati o tome bih li te suvremene, štedljive metode grijanja i hlađenja
kuće, kao uostalom i sve ostale koje jamče uštedu energije, mogao primijeniti i
u svom domu. Na kraju sam se doista odlučio za takve građevinske zahvate koji
će mi omogućiti da ubuduće trošim što manje energije i tako, naravno, uštedim
novac.

Investicija u takvu energetski efikasnu gradnju jest bila nešto skuplja
od standardne, no dugoročna korist obnove u kakvu smo se mi upustili bit će
takva da ćemo uloženi novac isplatiti za nekoliko godina s tim da ćemo godišnje
troškove za potrošnju energije reducirati od 20 do 30 posto”, rekao je Berislav
Lastrić iz Velike Gorice, ujedno prvi građanin Hrvatske koji se u obnovu
obiteljskog doma odlučio upustiti uz pomoć stručnjaka koji sudjeluju na
Projektu uvođenja energetske efikasnosti.

Upravo su oni Lastrića savjetovali o
najboljim energetskim rješenjima u obnovi njegove kuće, te mu preporučili da na
sve zidove kuće koju je njegov otac počeo graditi 1972. i u potkrovlje postavi
dodatnu toplinsku izolaciju, kao i da promijeni stolariju i ugradi takozvane IZO
low-e prozore koji čuvaju toplinu. U dvospratnoj kući u ulici Seljine brigade
vlasnik je sve to i učinio, a majstori su ondje nekoliko mjeseci obavljali
opsežne radove, nakon kojih stara kuća od dvjestotinjak kvadrata danas izgleda
gotovo kao nova. Lastrić će uskoro, kako kaže, na krov svoje kuće ugraditi i
solarne ćelije preko kojih će vodu u svom domu zagrijavati isključivo putem
Sunčeve svjetlosti; danas to čini na plin. Ono što je u ovoj priči itekako
zanimljivo i korisno jest činjenica da Berislav Lastrić savjete stručnjaka nije
platio niti jednu jedinu kunu. Takvu besplatnu pomoć njemu, ali i svim
građanima Hrvatske omogućio je upravo Projekt uvođenja energetske efikasnosti
koji su u 2005. zajednički pokrenuli Program Ujedinjenih naroda za razvoj
(UNDP) i Ministarstvo gospodarstva, kako bi se na nivou cijele države smanjila
potrošnja energije, a samim time i emisije štetnih plinova koji su glavni
krivac za globalno zagrijavanje, klimatske promjene, te onečišćenje zraka i
okoliša. Taj projekat ujedno je jedan od najznačajnijih koraka kojima se
Hrvatska uključuje u takozvani trend going green. Riječ je o trendu koji
podrazumijeva sve izraženije i konkretno nastojanje razvijenih zemalja svijeta
i njihovih stanovnika da u najvećoj mogućoj mjeri smanje potrošnju energije, a
tako i stvaranje štetnih stakleničkih plinova koji nagrizaju Zemljinu klimu i
okoliš, a tako i samu dugovječnost čovječanstva.

Danas je takav, “zeleni” način života
postao veoma popularan među građanskom klasom zapadnih zemalja. Sve ozbiljnije
dnevne novine na Zapadu kao normalnu svakodnevnu rubriku imaju onu koja se bavi
ekološkim i etičnim načinom života. Milioni ljudi traže načine da uštede
energiju i pitku vodu u svojim domovima, ali i da na druge načine smanje svoj
štetni uticaj na okoliš. Među novijim trendovima su odbacivanje odlazaka na
godišnje odmore u daleke krajeve avionom i pijenja vode kupljene u trgovini u
plastičnim bocama. Moderno je ne voziti se automobilom nego javnim prijevozom,
a i kad se kupuje automobil, umjesto terenca odabire se skromni hibrid ili mali
dizelaš s minimalnom potrošnjom goriva.

Energetika je danas nesumnjivo glavna
meta međunarodne ekonomske politike, što dokazuju međunarodni summiti s tom
temom i govori vodećih svjetskih političara koji su toj problematici u
posljednje vrijeme pridali značaj svjetske top-teme. Da Hrvatska u zadnje
vrijeme pokušava konkretnije slijediti takav trend, što zbog obaveza prema
Europskoj uniji, što zbog brige za vlastiti okoliš i energetske probleme,
dokazuje i činjenica da je za rad Fonda za zaštitu okoliša do 2008. Vlada
osigurala čak 2,3 milijarde kuna.

Osim toga krajem aprila napokon je
ratificiran protokol iz Kyota, a mjesec dana poslije predložena je i nacionalna
strategija za provođenje UN-ove konvencije o promjeni klime. Cilj te
strategije, kojim će Hrvatska ispuniti obveze Kyotskog protokola, jest obuzdati
porast emisije stakleničkih plinova tako da u razdoblju od 2008. do 2012.
emisija bude barem 5 posto manja od trenutačne. S druge strane, EU je već
postavila cilj smanjenja emisije za 20 posto u 2020., u odnosu na 1990. Valja
reći da je uz primjenu obnovljivih izvora energije poput vjetra, sunca i
biogoriva, upravo energetska efikasnost glavni temelj te nacionale strategije u
kojoj se, među ostalim, navodi kako su od svih planiranih mjera među
najvažnijima one kojima će se postići energetska efikasnost u kućanstvima.
Kućanstva su u cijeloj priči neobično važna jer se u njima troši čak 30 posto
ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. Nacionalna strategija nedvosmisleno kaže
kako je zbog te činjenice presudno smanjiti toplinske gubitke grijanja
postojećih i novih zgrada, povećati upotrebu štedne rasvjete i energetski efikasnih
kućanskih uređaja, te poticati korištenje pasivnih i aktivnih sistema za
korištenje obnovljivih izvora energije.

U Hrvatskoj su puno prije
pokretanja projekata energetske efikasnosti i pojavljivanja pojačane brige
države za uštedu energije velik napor i trud ulagali pojedinci, od kojih neki
već dugo i svoju najbližu okolinu, ali i same institucije vlasti pokušavaju
uvjeriti da štednja energije i njezino crpljenje iz alternativnih izvora mora
postati nacionalni interes. Takvi ljudi, na koje su mnogi godinama gledali s
podsmijehom, danas su napokon doživjeli da se i na državnom nivou priča o onome
za što se oni zalažu već jako dugo. Jedan od takvih je i doktor nauka Ljubomir
Majdandžić koji se obnovljivim izvorima energije, konkretno Sunčevim zračenjem,
bavi već 20 godina. Iako je s tom temom pisao sve naučne i stručne radove,
uključujući diplomski rad, magisterij i doktorat, pravo osobno iskustvo u
crpljenju energije iz Sunčevih zraka počeo je sticati 2003., o čemu je za
Nacional ispričao: “Moja šesteročlana porodica odlučila se preseliti iz stana u
kuću u zagrebačkom naselju Å pansko. Tada sam odlučio pokrenuti projekat
“˜Solarni krov Å pansko”™ u kojem sam svoja znanja prenio u praksu i počeo sistemska
mjerenja štednje pretvaranjem Sunčeva zračenja u električnu i toplinsku
energiju. Cilj mi je bio da na vlastitoj koži pokažem i dokažem stručnoj
javnosti, ali i hrvatskim građanima, da su mogućnosti uštede tim principom
goleme.” Ljubomir Majdandžić, koji je ujedno predsjednik Hrvatske stručne
udruge za Sunčevu energiju, na krov svoje obiteljske kuće tako je prije četiri
godine postavio deset četvornih metara pločastih toplinskih kolektora i oko
pedeset kvadrata solarnih ćelija sveukupne snage 7,14 kilovata.

“Time sam račune za grijanje i toplu
vodu smanjio za punih 60 posto, 55 posto vode štedim korištenjem sustava za
skupljanje kišnice, a ukupno sam 50 posto samostalan u opskrbi električnom
energijom. Preračunano u novac, moji susjedi grijanje i toplu vodu plaćaju po
sezoni oko 12 hiljada kuna. Moji računi za isto to iznose četiri hiljade kuna,
što znači da će se moja investicija od 65 hiljada kuna, koliko je stajao cijeli
solarni toplinski sistem, isplatiti za oko 8 godina”, pohvalio se Majdandžić
koji također višak struje predaje u elektroenergetsku mrežu, za što mu do sada
Hrvatska elektroprivreda nije plaćala ni kune. No od 1. jula to će morati
činiti i Majdandžiću i svakome ko u javnu energetsku mrežu pusti dodatne
kilovatsate. U dvorištu obiteljske kuće Majdandžićevih, osim solarnih ćelija
koje prekrivaju krov njegove obiteljske kuće, pozornost privlači elektronički
displej koji neprestano prikazuje dobivenu toplinsku i električnu energiju od
Sunca, temperaturu vode i skupljenu količinu kišnice u kući, kao i uštedu i
smanjenje emisije ugljikova dioksida. Taj neobični “semafor” pokazuje da je
kućanstvo Majdandžićevih od ugradnje solarnog sistema 2003. predalo u
elektroenergetsku mrežu 28.727 kilovatsati električne energije, a emisiju
ugljikova dioksida smanjilo za više od 20 tona. “Oduvijek mi je bila namjera
dokazati da Hrvatska ima ogroman potencijal u Sunčevoj energiji zbog velikog
broja sunčanih dana.

No iako imamo neusporedivo bolje
preduvjete od većine europskih zemalja, nalazimo se na samom dnu Europe po
broju instaliranih sistema za korištenje Sunčeve energije. Pritom treba znati
da Hrvatska uvozi do 60 posto primarne energije, od čega više od 30 posto
električne. Uvjeren sam da bismo upotrebom solarnih sistema za grijanje i toplu
vodu uvoz energije smanjili ispod 50 posto, što su uostalom i ciljevi EU”,
rekao je Majdandžić napominjući kako se Hrvatska nemarom vodećih ljudi i
institucija o toj problematici dovela u situaciju da je uz Albaniju jedina
europska zemlja koja ne stimulira uvođenje solarnih sistema kao metode uštede
energije. Majdandžić kaže kako primjerice u Austriji potpora države za
obiteljsku kuću u kojoj se instalira toplinski solarni sistem za grijanje ili
toplu vodu iznosi 100 eura po kvadratnom metru za pločaste kolektore, odnosno
140 eura za vakuumske kolektore. Osim toga austrijska vlada dodjeljuje i 1100
eura kao poticaj za kompletnu instalaciju.

“Da
bi Hrvatska smanjila neovisnost o uvezenoj energiji i postala što više
energetski neovisna, mora uvesti državne poticaje i zakon o obnovljivim izvorima energije kako to rade u Njemačkoj, Danskoj,
Austriji, Å vedskoj”¦ Samo tako će se iskoristiti prirodni i čisti energetski
resursi naše zemlje koji garantiraju smanjivanje emisija štetnih tvari i uopće
štetnog uticaja na tlo, vodu, more, zrak, biljni i životinjski svijet te
naravno zdravlje ljudi”, tvrdi Ljubomir Majdandžić.

Isto već godinama govori arhitekt
Ljubomir Miščević, izvanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i
voditelj nacionalnog projekta “Hrvatske sunčane kuće”. Miščević je i autor
tridesetak takozvanih pasivnih ili niskoenergetskih kuća koje se griju odnosno
hlade uz pomoć energije koja se crpi iz zemlje ili podzemnih voda. Sve počiva
na toplinskoj pumpi koja cijevima prodire na oko metar i pol u dubinu zemlje i
zimi iz nje uzima toplinu, a ljeti pak hladnoću jer je ondje temperatura uvijek
oko 10 Celzijevih stepena. Tako zimi dovođenjem zraka iz zemlje kuću predgrijavamo
s tih 10 stupnjeva, a ljeti predhlađujemo. Budući da se pasivne odnosno
niskoenergetske kuće rade s izvrsnom toplinskom izolacijom do čak 30
centimetara i IZO low-e trostrukim staklima ispunjenim argonom, tokom cijele
godine sve prostorije se jednako zagrijavaju, a zbog stalnog strujanja vanjskog
zraka kroz ventilacijski sustav kuća je neprestano prozračena.

“Kuće s takvim sistemom korištenja
energije nazivaju se i jednolitarskima, što je ekvivalent energetske potrošnje
iskazan potrebom samo jedne litre loživog ulja po kvadratnom metru grijanog
prostora godišnje. Takve kuće troše toliko malo energije da je to gotovo
zanemarivo, a prva je izgrađena u Darmstadt-Kranichsteinu u Njemačkoj 1990.”,
ispričao je Miščević koji je bio projektant prve hrvatske pasivne odnosno
niskoenergetske kuće. Nju je u Bestovju pokraj Zagreba odlučio sagraditi Branko
Mihaljev. On danas priznaje da pri gradnji svoje kuće zaštita okoliša nije bila
njegova glavna namjera. Živio je, kaže, u staroj kući kilometar dalje od ove u
kojoj danas živi, a budući da je otišao u mirovinu, razmišljao je o kući čije
bi održavanje bilo što jeftinije. U gradnju pasivne kuće krenuo je, kaže, uopće
ne znajući da će to biti prva takva kuća u Hrvatskoj.

“Želio sam maksimalno udobnu, a opet
maksimalno štedljivu kuću. Odlučio sam investirati u gradnju kuće koja troši
četvrtinu energije klasične kuće. U nju sam uložio oko 80 hiljada eura i ona je
napokon završena 2005., od tada živim u ovih 100 kvadratnih metara prostora i
dodatnih 100 kvadrata u potkrovlju. Zbog grijanja odnosno hlađenja uz pomoć
toplinske pumpe u kući je uvijek ugodna temperatura pa je ljeti ona oko 7 stepeni
ispod vanjske. No najvažnije je to da godišnji račun struje ne prelazi 2200
kuna”, rekao je Mihaljev dodajući kako izgraditi kuću nije bilo lako jer je
bilo teško u Hrvatskoj naći sve potrebne materijale, ali i radnike koji se
razumiju u gradnju niskoenergetskih kuća. Ipak, tvrdi, nikad nije požalio što
je gradnju kuće platio 15 posto skuplje negoli bi ga stajala neka standardna.

“Uloženo će se s godinama vratiti, a
dobio sam izvrstan komfor koji je ujedno štedljiv. Osim toga, život u ovoj kući
nije nimalo kompliciran jer su grijanje, hlađenje i ventilacija navođeni
kompjuterski pomoću unaprijed određenih programa tako da ja gotovo uopće ručno
ne moram upravljati strojevima koji pokreću cijeli sistem”, kazao je vlasnik
prve hrvatske pasivne kuće koji je vlasnik i prvog hibridnog vozila u
Hrvatskoj. Riječ je o Toyoti Prius koju je Mihaljev, kako kaže, namjeravao
kupiti još 2003. a to je učinio prije dvije godine čim se ona počela prodavati.
Taj magistar mikrobiologije je, kao i svojom kućom, oduševljen automobilom
ukupne snage oko 140 konjskih snaga koji na 100 kilometara troši samo 4,7
litara benzina. Zbog toga je, priznaje, mnoge svoje prijatelje pokušao
nagovoriti da slijede njegov primjer. “No na žalost nisam uspio. Mislim da je
razlog tome činjenica da tehnologija i svijet idu puno brže nego što naš mozak
to može pratiti. Èini mi se da je evolucija naših shvaćanja i razmišljanja
mnogo sporija od stvarnih događaja, koji uvijek bježe ispred nas prije nego se
mi stignemo prilagoditi. Tako je očito i s ovom tematikom”, rekao je Branko
Mihaljev.

Projekt uvođenja energetske
efikasnosti s početka priče već dvije godine hrvatske građane nastoji poticati
da poput Mihaljeva na vlastitu korist u svojim domovima i svakodnevnom životu
naprave neke promjene kojima će štedeći energiju dugoročno uštediti puno novca,
te za otprilike čak 20 posto smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova i umanjiti
vlastiti loš uticaj na klimu i okoliš. Å to konkretno taj projekat donosi njenim
građanima za Nacional je objasnio njegov voditelj Zoran Morvaj:

“Samo na zahvatima koji se u
obiteljskim kućama ili stambenim zgradama tiču grijanja može se uštedjeti i do
30 posto energije, a štednja na rasvjeti, ako se prijeđe s konvencionalnih na
štedne sijalice, može biti šesterostruka. Nastojimo uticati na samo tržište
svega što se tiče energetske efikasnosti, dakle informirati i poticati
primjerice građevinske kompanije i proizvođače opreme da na hrvatskom tržištu
počnu ozbiljnije nuditi proizvode i usluge koji su nužni za mjere uštede
energije poput primjerice stolarije s IZO low-e staklima, toplinske izolacije,
štednih sijalica i slično.” Zoran Morvaj kaže da je besplatna analiza kojom
stručnjaci svakog vlasnika privatne kuće, stana ili stambene zgrade besplatno
savjetuju kako da uštedi energiju u svom domu jedna od najsvjetlijih strana
cijelog projekta.

“Svakome ko na besplatni telefon 0800 200 170 zatraži takvu pomoć
naši će saradnici doći u dom i obaviti detaljan pregled
stana ili kuće te napraviti projekciju kroz koju će mu objasniti kako i gdje
može uštediti. Isto tako preporučit će mu određene zahvate. Ako se vlasnik
objekta odluči za sljedeći korak, a to je detaljno proučavanje troškova i
ušteda, dobit će i detaljni proračun koji će
pokazati koliko bi novca trebalo uložiti u takve zahvate, ali i koliko će njima
uštedjeti energije. Na kraju će dobiti kalkulaciju koja pokazuje za koliko će
se vremena novac uložen u sve potrebne radove isplatiti, ali i izradu projekta
kojem bi se zatim pristupilo. Izradu takvog projekta s 50 posto sufinancira
UNDP, a ako se pokaže da se zahvati tom domaćinstvu ne isplate, novac koji je
sufinancirao UNDP vlasnik ne mora vratiti”, objasnio je Morvaj.

Osim samim građanima, istaknuo je
Morvaj, iste su mogućnosti ponuđene i gradovima. Tako je u pilot-projekat upravljanja
energijom prvi uključen Sisak, s čijim je vlastima dogovoreno da se svi objekti
u gradskom vlasništvu uključe u projekat energetske efikasnosti te da se na
njima naprave zahvati koji će im omogućiti znatnu uštedu energije. Taj grad je
energiju za svoje prostore do sada godišnje plaćao oko 7 miliona kuna, a
procjenjuje se da će nakon završetka projekta te troškove smanjiti za oko 30
posto. Slični projekti, rekao je Morvaj, uskoro će se pokrenuti u Koprivnici,
Bjelovaru, Karlovcu, te u Splitsko-dalmatinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.

A kada je riječ o konkretnim brojkama
koje se tiču uštede energije, hrvatski stručnjaci za energetsku efikasnost
tvrde da se postavljanjem kompletne toplinske izolacije i IZO stolarije odnosno
stakala toplinske gubitke u kućanstvu može smanjiti i do šest puta. Tako
primjerice kažu da se ugradnjom 10 centimetara toplinske izolacije na vanjske
zidove tipične neizolirane kuće građene od cigle godišnje za grijanje po kvadratnom
metru kuće može uštedjeti 10 litara lož-ulja čija se cijena kreće oko 52 kune
po kvadratu, odnosno 11 prostornih metara plina čija je cijena 22 kune po
prostornome metru. Još konkretnije finansijske analize prilikom uspoređivanja
troškova neizolirane i dobro izolirane kuće pokazuju sljedeće: kuća površine
166 kvadrata građena sa starim prozorima, pune cigle bez toplinske izolacije na
zidovima, krovu i podrumu godišnje potroši na lož-ulje do 36 hiljada kuna, a
ako se kuća grije na plin, to će stajati oko 15,5 hiljada kuna. S druge strane,
kuća koja je građena od pune cigle, ali pritom ima 10 centimetara toplinske
izolacije na vanjskim zidovima, te 20 centimetara izolacije na krovu i 10 na
stropu podruma uključujući i IZO low-e stakla, godišnje će na lož-ulje
potrošiti 5900 kuna, odnosno 2540 kuna ako se grije na plin.

Ma koliko proračuni
isplativosti prenamjene domova u smislu energetske efikasnosti na prvi pogled
izgledaju sjajno, ne treba zanemariti i drugu stranu priče, a to je cijena
zahvata koji će omogućiti smanjenje potrošnje energije. Troškovi postavljanja
toplinske izolacije na vanjske zidove iznose oko 220 kuna po kvadratu,
izolacija metra kvadratnog stropa podruma stoji oko 180 kuna, a krova pak 180
kuna po kvadratu. Najskuplje je ipak postavljanje nove IZO stolarije koja po kvadratnom
metru stoji oko 1200 kuna. Ovako ne male cijene razlog su zbog čega si neće svako
moći priuštiti zahvate koji bi standardnu obiteljsku kuće napravili štedljivom.
No to ne znači da ne postoje načini da se na uštedi energije ipak uštedi novac,
čak i ako se ne investira u ozbiljnije radove. Korisni savjeti uštede energije
malim promjenama životnih navika nabrojeni su i u brošuri “Prihvatite izazov
težak jednu tonu” koju su početkom juna promovirala ministarstva gospodarstva i
zaštite okoliša, te Fond za zaštitu okoliša i energetsku efikasnost. Među prvim
savjetima za uštedu energije i novca kojima se istodobno smanjuje emisija štetnih
plinova nalaze se oni vezani za vožnju automobilom.

Građanima se preporučuje da, ako već
ne mogu bez svojih automobila, pokušaju godišnje voziti bar 10.000 kilometara
odnosno 10 posto manje. Napominjući kako upotreba klimatizacije u automobilu u
prometnim zastojima potrošnju goriva može povisiti čak 20 posto, savjet je da
se vozilo rashladi otvaranjem prozora. Jednako tako poželjno je, stoji u
brošuri, voziti u skladu s ograničenjima brzine jer njenim povećanjem sa 100 na
120 kilometara na sat potrošnja goriva penje se za 20 posto. Vozačima se
savjetuje da redovito kontroliraju pritisak u gumama jer nedovoljno napuhane
gume također utiču na veću potrošnju. Insistiranjem na vožnji s dobro napuhanim
gumama godišnje se može uštedjeti bar 300 kuna, a emisiju stakleničkih plinova
smanjiti za osminu tone. Preporučuje se i redovito održavanje motora, budući da
onaj koji nije redovito održavan može trošiti i do 50 posto više goriva. Kada
je riječ o boravku u kući ili stanu, osim savjeta pri njihovoj gradnji i obnovi,
preporučuje se usvajanje jednostavnih navika kojima se itekako štedi energija.
Prije svega, kada je riječ o grijanju stana, svaki Celzijev stepen za koji se
snizi temperatura grijanja štedi se i do 5 posto energije. Osim toga, ugradnjom
termostatskih ventila na radijatore godišnje se može uštedjeti i 20 posto
energije za grijanje. S druge strane, pri hlađenju prostora za svaki stepen
ispod 27 stepeni na klima-uređaju trošak energije raste do pet posto, pa je
temperaturu najbolje održavati upravo na 27 stepeni.

Kada je riječ o kućanskim aparatima
koji sa 7,5 posto sudjeluju u godišnjoj emisiji štetnih plinova jednog
kućanstva, savjetuje se kupnja uređaja s oznakom A++ odnosno A, jer troše i do
45 posto manje energije. Preporučuje se i redovito održavanje hladnjaka i
održavanje njegove temperature između 2 i 4 Celzijeva stepena. Korisno je
također potpuno isključivanje uređaja sa stand bya kada se ne koriste jer inače
troše struju. I na kraju, iznimno koristan savjet je da se standardne sijalice
zamijene onim štednima jer one troše i do šest puta manje energije, a traju 10
puta duže. Primjenom takvih sijalica u cijeloj kući godišnje se može uštediti i
do 30 posto energije.

Da trend konkretnih akcija za
ublažavanje klimatskih promjena i očuvanje prirode u svijetu postaje sve
izraženiji slaže se Yuri Afanasiev, stalni predstavnik Ureda Programa
Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u to vrijeme. Ipak, u razgovoru za Nacional
izjavio je kako smatra da se taj trend trebao pojaviti mnogo prije. “To ne
začuđuje jer ljudi imaju naviku da odgađaju neke stvari sve dok se ne dogodi
nešto drastično ili dok se ne pojave nepobitni i potpuno jasni dokazi koji
pokazuju da se dotad ustaljeni životni stilovi moraju mijenjati. No danas su
dokazi klimatskih promjena toliko jasni i ozbiljni da ih se više ne može
zanemarivati”, objasnio je Afanasiev dodajući kako je trend going green
jednostavno način da se kaže kako je zaštita prirode nešto na čemu svi moraju
raditi, makar i da u određenoj mjeri smanje vlastiti loš uticaj na okoliš i
klimu.

“Èak i ako promjena klime nije
prouzročena ljudskim uticajem, usvajanje pravila uštede energije i zaštite
okoliša imat će veliku korist jer će primjerice Hrvatska uvođenjem
alternativnih izvora energije uz već postojeće izvore u budućnosti moći uvelike
smanjiti svoju energetsku ovisnost o drugim zemljama.” Upitan što su to države
i međunarodne institucije posljednjih godina učinile da pravila očuvanja klime
i okoliša implementiraju u svakodnevne živote pojedinaca, Afanasiev je
odgovorio:

“Iako ironično, mislim da su u vezi s
tim političari učinili puno manje od primjerice kompanija i običnih ljudi.
Poslovni ljudi i kompanije ne funkcioniraju po načelu četverogodišnjeg mandata
i misle mnogo više unaprijed, naravno zato što to i njihovi dioničari zahtijevaju.
Svjetski biznisi, pa i gradovi i države razmišljaju na način – ako ne počnem
koristiti energetski efikasnu opremu, u skoroj budućnosti neću biti konkurentan
i zbog toga ću gubiti profit i riskirati poslovni uspjeh. Japanski proizvođači
vozila jedni su od onih koji su to shvatili prije pet godina pa je samo Toyota
do sada prodala više od milion hibridnih vozila i postala najkonkurentniji
svjetski igrač u autoindustriji. Misliti unaprijed sigurno se isplati. Obični
ljudi danas funkcioniraju na sličan način.”

Kada je riječ o saradnji UNDP-a s
hrvatskim vlastima u njihovu nastojanju da imperative očuvanja okoliša, klime
te uštede energije uistinu implementiraju u Hrvatsku, Afanasiev tvrdi da je
hrvatska vlada iznenađujuće proaktivna.

“Vaša vlada kroz svoja ministarstva i
druga tijela razvija različite vrste strategija i mehanizama na polju zaštite
okoliša. U velikoj mjeri potiču gradove i regije da poduzmu konkretne mjere, te
provodi brojne programe energetske efikasnosti i slično. Kampanja “˜Prihvatite
izazov težak jednu tonu”™ na kojoj smo zajedno sarađivali još je jedan bitan korak
i svi smo zadovoljni njenim rezultatima, a što se same Vlade tiče, rekao bih da
ulaže novac tamo gdje i kaže da hoće tako da mislim da u vezi s tim Hrvatska
radi dosta. Nazvao bih to dobrim početkom”, tvrdi Yuri Afanasiev. Ipak,
upozorava da kada je općenito riječ o ekologiji, Hrvatska mora riješiti još
mnoga pitanja koja zahtijevaju golema ulaganja. Kao dostupnost pitke vode u
svim dijelovima zemlje, upravljanje otpadom i uvođenje alternativnih goriva.

Izvor: Objavljeno u Nacionalu br. 607, 2007-07-03