Život na otrovnoj zemlji

Život na otrovnoj zemlji

Tuzlanska termoelektrana u obližnjim naseljima odlaže šljaku, otpad koji sadrži teške metale i polako truje sve oko sebe. Na nekadašnjoj deponiji šljake i pepela, punoj otrovnih metala, mještani malog sela Divkovići sade krompir, kukuruz, luk te druge žitarice i povrće. Oni ne znaju kakve sve opasnosti ta zemlja krije. Divkovići su jedno od pet mjesta na kojima

Tuzlanska termoelektrana u obližnjim naseljima odlaže šljaku, otpad koji sadrži teške metale i polako truje sve oko sebe.

Na nekadašnjoj deponiji šljake i pepela, punoj otrovnih metala, mještani malog sela Divkovići sade krompir, kukuruz, luk te druge žitarice i povrće.

Oni ne znaju kakve sve opasnosti ta zemlja krije.

Divkovići su jedno od pet mjesta na kojima je termoelektrana iz Tuzle napravila svoju deponiju za šljaku otpad koji nastaje u procesu proizvodnje električne energije i sadrži otrovne metale. Do sada je na 250 hektara, što je površina 330 nogometnih stadiona, odloženo preko 30 miliona kubika šljake.

Stručnjaci su pronašli visoku koncentraciju nikla, kroma, arsena i drugih po život opasnih metala u vodi, zraku i zemljištu na šljakištima i u njihovoj blizini.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da termoelektrana iz Tuzle ne ispunjava uslove iz okolišne dozvole, te da se transportom i odlaganjem šljake i sanacijom zatvorenih deponija ugrožava zdravlje ljudi.

U periodu od dvije godine u Divkovićima je od karcinoma umrlo 17 osoba.

Problem star 20 godina

Termoelektrana “žTuzla” je sagrađena prije pola vijeka. Za proizvodnju električne energije godišnje troši oko 3,3 miliona tona uglja čijim sagorijevanjem nastaje do 1.000.000 kubika šljake.

Otpad se u postrojenju miješa sa vodom i kroz cijevi transportuje na određenu lokaciju koja je poput zdjele u kojoj se stvara otvorena površina mulja i blata. Ljeti dolazi do isparavanja dijela tečnosti sa površine i stvara se pepeo kojeg vjetar raznosi.

Drugi dio tečnosti, pun teških metala, se ispušta u rijeku Jalu, a time i u Spreču u koju se ulijeva. Lokalno stanovništvo ove rijeke koristi za navodnjavanje svojih poljoprivrednih dobara.

Prema podacima do kojih je došao CIN, Termoelektrana je trebala izgraditi sistem za reciklažu otpadnih voda i uspostaviti kontinuirano praćenje kvaliteta otpadnih voda. Na to se obavezala i okolišnom dozvolom koju je od Ministarstva okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) dobila 2011. godine. Riječ je o svojevrsnoj dozvoli za rad koja se uz određene uslove izdaje postrojenjima koja zagađuju okoliš.

Projekt je urađen, ali radovi nisu počeli.

Transport i odlaganje šljake, ali i sanacija ranijih deponija, također se ne vrše prema propisima određenim okolišnom dozvolom da ne ugrožavaju zdravlje ljudi.

Termoelektrana je do sada koristila pet lokaliteta za odlaganje šljake: Plane, Drežnik, Jezero, Divkovići I i Divkovići II. Riječ je o nekadašnjim poljoprivrednim dobrima koja su otkupljena od seljana.

Do sada je na površini od 250 hektara odloženo preko 30 miliona kubika otpada. Svi lokaliteti su puni šljake pa je područje Divkovići II od 68 hektara trenutno jedina lokacija koja će biti korištena do kraja naredne godine.

Na četiri već zatvorene deponije je samo 70 hektara prekriveno tankim slojem zemlje. Međutim, trebalo je, kako nalažu propisi, nanijeti deblji sloj zemlje i zasaditi biljke koje vraćaju kvalitet zemljištu.

Da bi šljakom prekriveno zemljište bilo vraćeno u prvobitno stanje, Termoelektrana je prije skoro 20 godina bila dužna izraditi projekt sanacije i rekultivacije. Projekt je izrađen tek krajem prošle godine, a stanovništvo još nije upoznato sa njegovim sadržajem.

Krompir sa šljake

Cestu koja vodi prema Divkovićima prekida rampa sa upozorenjem Zabranjen pristup šljakištu. Ovdje se šljaka odlaže posljednjih 30 godina. Jedna deponija je zatvorena prije dvadeset godina, a druga se još koristi.

Budući da nadležne institucije ne vrše analizu šljake i ne daju informacije o potencijalnim opasnostima, siromašni mještani Divkovića obrađuju površine bivših deponija, prekrivene tankim slojem zemlje.

Takvu zemlju obrađuje i Matija Marković, koji povrćem sa šljakišta hrani tročlanu obitelj. Vadeći lopatom zemlju pomiješanu sa šljakom, pokazuje: “žEvo, pogledajte da je ovo šljaka. Znači, nema više od pet centi zemlje”.

Å ljakište obrađuje već 20 godina. Dugogodišnjim oranjem su se izvučeni slojevi šljake na površinu pomiješali sa zemljom čime je povećan rizik ulaska otrova u lanac ishrane.

Vjetar ljeti raznosi sasušenu zemlju i pravi male pješčane oluje. Marković je zato na parceli koju obrađuje napravio kućicu od daske koja mu služi kao sklonište.

“žčuva me od prašine”, kaže Marković.

U januaru 2013. godine njegovoj dvadesetsedmogodišnjoj (27) kćerki je operisan karcinom. Danas je uvjeren da je razlog tome hrana koju ovdje uzgaja.

“žBorio sam se da nahranim porodicu, a zapravo sam ih polako ubijao”, priča potišten i spuštene glave.

I njihova susjeda, pedesetčetverogodišnja (54) Sonja Banović, saznala je u septembru 2013. godine da ima rak. “žPitao me je ljekar gdje živim. Kad sam rekla u Divkovićima, poslao me odmah na snimanje, gdje su vidjeli da sam obolila od karcinoma”, govori Banović.

U njezinom domu je jako zagušljivo, posebno na spratu gdje prašina ulazi kroz krov kuće. “žNisam obolila od čista zraka, nego što je zrak prljav od šljakišta”, govori Sonja kroz suze.

Novinarima CIN-a mještani Divkovića kažu da se osjećaju kao zatvorenici u vlastitim kućama. “žBude k”™o pomračina kad napada oluja sa šljakišta”, kaže Mila Divković. “žOnda, moraš se zatvoriti u kući, a sve bude prljavo i zagađeno tom prašinom i u bašči, i pred kućom, a prašina nam ulazi i u kuću.”

Prema riječima Gorana Stojaka, predsjednika Mjesne zajednice “žBukinje”, kojoj Divkovići pripadaju, lokalno stanovništvo zbog ovog zagađenja se sve češće iseljava, pa od nekadašnjih 513 u Divkovićima danas živi 117 ljudi.

Prof. dr. Nurka Pranjić, specijalista medicine rada u tuzlanskom Domu zdravlja i profesorica na Medicinskom fakultetu, kaže da su ljudi koji žive u neposrednoj blizini izvora zagađenja u većoj opasnosti od ostalih.

“Ja ovdje, udaljena od Termoelektrane i šljakišta 10 do 12 kilometara, sam u manjoj opasnosti nego oni ljudi koji žive neposredno uz Termoelektranu i šljakište, kao što su stanovnici Divkovića, recimo. To vam je inače formula ekspozicije ili izloženosti nekoj toksičnoj materiji: sto smo bliže, u većem smo riziku”, kaže dr. Pranjić.

Doktorica Aida Vilić-Å vraka iz Federalnog zavoda za javno zdravstvo kaže da unos teških metala u organizam kroz vodu, hranu i zrak dovodi do hroničnog trovanja. “žHronična trovanja su u tom smislu opasna po ljudsko zdravlje jer se kroz duži vremenski period unose manje količine teških metala. Simptomi se teže uočavaju, tačnije, često se simptomi uoče tek nakon što je došlo do oštećenja pojedinih organskih sistema”, napominje dr. Vilić-Å vraka.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona (TK), za tri godine je 378 Tuzlaka oboljelo od karcinoma pluća. Prema podacima Crkve sv. Petra i Pavla u Tuzli do kojih su došli novinari CIN-a, za dvije godine je na području Divkovića od karcinoma umrlo 17 ljudi.

Termoelektrana krivi mještane

Goran Mišić iz Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša TK-a odgovornim smatra Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

“žImamo nekoliko šljakišta koja su zatvorena i gdje je TE “žTuzla” trebala izvršiti rekultivaciju koju nije izvršila ili je izvršila u manjoj mjeri”, dodaje Mišić. Kaže da Termoelektrana nije ispunila uslove propisane okolišnom dozvolom koju joj je izdalo Federalno ministarstvo.

U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma novinarima CIN-a su rekli da je Termoelektrana strateški važno preduzeće za državu. Zato, umjesto da ispunjava visoke standarde zaštite okoliša, ona dobiva mogućnost tzv. fleksibilnog prilagođavanja kroz duži period. “žMi možemo donijeti takvu odluku: ne ispunjavate standarde i zatvaramo! Å ta dobivamo? Teške bi to bile odluke, znate”, kaže Mehmed Cero, pomoćnik u Sektoru za okoliš navedenog ministarstva.

Njegov kolega Mladen Rudež, savjetnik za okolišne dozvole, kaže da su to “žstvari koje se ne mogu riješiti preko noći”.

Kako Ministarstvo od Termoelektrane izričito ne zahtijeva stalnu kontrolu stanja na deponiji, tako se ne mogu na vrijeme uočiti moguće opasnosti od industrijskog otpada.

Prof. dr. Hamid čustović sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu kaže da menadžment Termoelektrane vješto izbjegava uraditi sveobuhvatne analize i kontrolu zagađenosti jer su svjesni da bi im to stvorilo probleme.

“žDa bi se pokrili u svojim izvještajima, oni umjesto kompletnih analiza rade neka ad hoc istraživanja, pokriju tu formalnu stranu svojih izvještaja i tako zaobilaze problem”, kaže profesor čustović.

Tokom 2011. godine dr. Abdel Ðozić je za svoju doktorsku disertaciju radio istraživanje lokaliteta Divkovića čiji su rezultati pokazali da je ova deponija ozbiljan izvor zagađenja. “žRezultati su pokazali da je okruženje oko naselja Divkovići i Plane zagađeno i da je dominantan izvor zagađenja odlagalište Divkovići”, izjavio je dr. Ðozić za CIN. Ovim istraživanjem je potvrdio nalaze austrijskog ekspertnog tima iz 2005. godine.

Njihovi rezultati su pokazali da su zemljište, zrak i voda vrlo zagađeni i da zemlja nije pogodna za obrađivanje jer njeni plodovi mogu biti opasni po zdravlje ljudi i životinja.

Toksični elementi u vodi kojom se transportuje šljaka prelaze dozvoljene vrijednosti, zbog čega se u tom istraživanju konstatuje da ispuštanje takve vode krši državne zakone i međunarodne standarde.

Prema riječima direktora TE “žTuzla” Izeta Džananovića, mještani su sami odgovorni jer ne poštuju znakove upozorenja. “žMi imamo ozbiljan problem da spriječimo ljude da ne obrađuju te parcele na deponiji. Oni ne bi trebali prije svega ulaziti tu jer postoji tabla upozorenja”, kaže Džananović.

Matija Marković iz Divkovića kaže da je TE “žTuzla” umjesto postavljanja znakova upozorenja odavno trebala osposobiti ovo zemljište za normalno korištenje. “žNa ovakav način oni su nam dali samo jedan izbor: ili da umremo od zagađenja ili od gladi. Treće, izgleda, nema!”, kaže Matija.

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo

Komentari

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Cancel reply

Komentari

%d bloggers like this: