Energetske zadruge kao budućnost energetike

Energetske zadruge kao budućnost energetike

U današnjem svijetu ulaganja u obnovljive izvore energije su vrlo često ciljana investicija koja izuzetno privlači privatne i institucionalne investitore. Razloge tome možemo tražiti u počecima razvoja elektroenergetskog sektora na samom početku 20. stoljeća, koji su bili obilježeni velikim investicijama u proizvodne i sisteme prijenosa električne energije uz nagli rast cijelog sektora. Nagli razvoj i veliki projekti doveli su do činjenice da čitav sektor vrlo često funkcionira u vrlo zatvorenim okvirima državnih ulaganja kroz monopolističke elektroenergetske kompanije.

U savremenom razvoju elektroenergetskog sektora takav pristup potrebno je promijeniti iz temelja, a razlozi su novi i učinkoviti načini korištenja energije, naglasak na ekonomičnost i učinkovitost, strateški značaj zaštite okoliša te sve veći značaj poslovne etike. Neovisno govorimo li o činjenici da su fosilna goriva sve skuplja i nedostupnija, novim tehnologijama obnovljivih izvora koji proizvode električnu energiju ili deregulaciji i ukidanju monopola u elektroenergetskom sektoru, trenutna situacija omogućava priljev privatnog kapitala u elektroenergetski sektor i velika ulaganja kojima smo danas svjedoci. Pri tome, potrebno je fokus ulaganja prebaciti s većih na manje proizvodne projekte, koji će se graditi u većem broju.

 

Problemi velikih projekata i velikih ulaganja

Promjena percepcije javnosti omogućila je obnovljivim izvorima energije da prođu put od izvora koji su bili prepoznati kao ekološki prihvatljivija alternativa do izvora koji predstavljaju jedini održivi izvor energije za budućnost i koji su u posljednjih nekoliko godina postali ekonomski konkurentni. U početnim fazama razvoja tehnologija obnovljivih izvora energije, ova vrsta projekata dobivala je značajne državne poticaje, a ulagači su prije svega bili bogati privatni investitori uz pomoć financijskih institucija. Svi oni prepoznali su model sigurnog dugoročnog ulaganja koji je pratio događanja iz 20. stoljeća. Naime, iako su privatni investitori ušli u taj sektor, veliku većinu novih instaliranih elektrana uglavnom grade veliki ulagači.

Međutim, obnovljivi izvori u svojoj osnovi bi trebali biti lokalni izvori energije koji zadovoljavaju lokalne potrebe zajednice. Zbog toga nastaje veliki problem pristupa velikih investitora gdje se zemljište u lokalnim zajednicama koristi za izgradnju projekata velikih tržišnih igrača uz minimalnu ili gotovo nikakvu korist za lokalnu zajednicu. Takav pristup u demokratski osvještenom društvu dovodi do snažnog otpora lokalne zajednice, odnosno tzv. NIMBY efekata i pitanja etike.

 

Uvođenje etike u investicijski model

Pitanje etike u čitavu priču ulazi zbog same prirode obnovljivih izvora energije koji su dio jednog šireg pokreta: težnje prema održivom razvoju. Održivi razvoj promovira globalno umrežavanje uz korištenje lokalnih resursa za potrebe razvoja i zadovoljavanja suvremenih životnih potreba i standarda. U takvom pristupu krije se vrlo snažna komponenta etike koja ističe važnost iskorištavanja resursa na način na koji neće biti nanesena šteta niti susjedima, niti budućim generacijama. Upravo zato sljedeći veliki korak u razvoju energetike predstavlja model koji podrazumijeva razvoj energetskog sektora temeljenog na lokalnim resursima i ulaganju unutar lokalnih zajednica.

 

Rješenje se krije u energetskim zadrugama

Značajan korak u smjeru razvoja energetskog sektora na temelju korištenja lokalnih resursa i ulaganja u lokalnoj zajednici uspješno je pokrenut u pojedinim državama svijeta koje su ga razvile do neslućenih razmjera. Rješenje koje vodi prema etičnosti i održivosti u energetskom sektoru su energetske zadruge. U Njemačkoj, energetske zadruge u svom vlasništvu imaju gotovo 60% svih obnovljivih izvora energije, dok je u Danskoj taj postotak još i veći. Naravno, otpori u institucijama i velikim korporacijama prema modelu energetskih zadruga su veliki, ali napredak u Njemačkoj i Danskoj ukazuju na nezaustavljivost tog procesa. U Njemačkoj energetske zadruge svoje članove broje u stotinama hiljada, a uz proizvodnju energije bave se i distribucijom i opskrbom električne, ali i toplinske energije, tako da su postale ozbiljna konkurencija velikim vertikalno integriranim energetskim kompanijama.

 

Uključenost građana u investicije u energetici

U cjelokupnom modelu energetskog sistema koji se temelji na održivosti nužna je velika uključenost građana u kompletan proces transformacije budući da se čini da jedino energetske zadruge čiji su oni članovi uz pomoć obnovljivih izvora energije mogu potpuno izgurati fosilna goriva sa tržišta do sredine ovoga stoljeća. Naime,  upravo su građani nositelji bunta i negativne energije sadržane u NIMBY efektu koji sprječava razvoj i implementaciju projekata koji su za njih neprihvatljivi. Kroz energetske zadruge ta se negativna energija može okrenuti u pozitivno djelovanje u korist energetskog razvoja zajednice na način koji koristi lokalne resurse i lokalnoj zajednici je prihvatljiv.

Bitna stavka je i razvoj ekonomije i ravnomjeran regionalni razvoj koji omogućava ekonomsku održivost drugih bitnih gospodarskih grana na bilo kojem području – razlog tome je relativno ravnomjeran raspored obnovljivih energetskih resursa diljem svijeta. Vrlo bitan faktor je i otvaranje lokalnih, visokokvalitetnih radnih mjesta, ali i oslobađanje novog investicijskog kapitala građana koji trenutno leži neiskorišten u bankama. Naime građani u energetskim zadrugama uočavaju da im ulaganja u obnovljive izvore energije dugoročno donose veću korist nego štednja u bankama.

Uz sve navedeno kroz zadružno poduzetništvo u energetici aktiviraju se lokalni energetski potencijali, koji podržavaju druge ekonomske aktivnosti, kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, ali i uslužne djelatnosti kao što je turizam. Pri tome se sprječava zagađivanje okoliša u lokalnoj zajednici koja je svjesna da im ništa ne može nadomjestiti plodno tlo i čist zrak.

 

Grupno financiranje ili crowdfunding

Ekonomska kriza i razvoj interneta su jedan od glavnih razloga razvoja crowdfundinga ili grupnog financiranja u svijetu. Grupno financiranje je način financiranja projekata i poduzetničkih pothvata od strane puno malih ulagača, umjesto konvencionalnog financiranja od strane jednog velikog izvora financija, kao što su poslovne banke i slično. Model takvog financiranja se oslanja na djelovanje putem neke od platformi prisutnih na internetu koje potencijalnim ulagačima nude priliku da investiraju ili doniraju projekt koji im se sviđa, što ne mora nužno biti iz ekonomskih razloga, kao što je povrat na investiciju. Ljudi koji podupiru projekte uglavnom se poistovjećuju sa njihovom idejom ili ciljem kojeg žele ostvariti. Platforme za grupno financiranje služe kao osnova za financiranje svih vrsta projekata od umjetničkih, kao što je snimanje albuma ili organizacije izložbe, pa sve do tehničkih poput izrade aplikacija za pametne telefone.

 

Važnost nagrađivanja u grupnom financiranju

Tokom 2012. godine grupnim financiranjem je prikupljeno ukupno 2,7 miljardi američkih dolara putem više od 450 različitih platformi širom svijeta.  Umjesto projektnog financiranja putem tradicionalnih izvora, poduzetnici, umjetnici, voditelji neprofitnih organizacija i slično okreću se velikom broju malih financijskih doprinosa, u obliku donacija, kupovine udjela u projektu ili poduzeću, te zajmova. Međutim, prema tržišnom udjelu, izraženom u količini prikupljenih sredstava, najzastupljeniji je nagradno- donacijski tip u kojem je svaka osoba koja podupire projekt na prigodan način nagrađena za donaciju simboličnom nagradom čija vrijednost je manja od doniranih sredstava.

Upravo prema ovom modelu funkcioniraju dvije najpoznatije i najznačajnije  platforme za grupno financiranje: Indiegogo i Kickstarter. Kampanja za prvi pametni sat pod nazivom Pebble jedna je od najuspješnijih i prikupila je ukupno 10 miliona USD od 68 hiljada pojedinačnih donatora, pri čemu su donatori nagrađivani primjerkom sata, te time postali prvi vlasnici tog sata u čitavom svijetu. Poenta modela s nagradama jest da donatori imaju priliku dobiti jedinstveni proizvod ili doživjeti jedinstveno iskustvo. Ukoliko ste vjerni obožavatelj poznatog američkog redatelja Spikea Leeja, vjerujemo da biste ga žarko željeli upoznati. Upravo takvo iskustvo mogli ste si priuštiti uplatom 10.000 dolara u njegovoj Kickstarter kampanji, gdje ste imali priliku s njim gledati utakmicu New York Knicksa uživo u Madison Square Gardenu. To je prilika koju je iskoristilo 29 njegovih vjernih obožavatelja i time priskrbilo 20% od ukupno prikupljenih sredstava u njegovoj kampanji vrijednoj milion i po dolara.

 

Udjelni i zajmovni model grupnog financiranja

Razlog uspjeha nagradno-donacijskog oblika je u tome što omogućuje ljudima da uzimanjem nagrade budu dio projekata kojeg poistovjećuju sa vlastitim životnim vrijednostima, stilom i viđenjem svijeta. Međutim, kako ljudi nisu uvijek motivirani samo intrinzičnim vrijednostima, te zbog potrebe financiranja većih infrastrukturnih projekata, poput obnovljivih izvora energije, razvijeni su udjelni (eng. equity-based) i zajmovni (eng. loan-based) modeli grupnog financiranja.

Platforme koje se temelje na udjelnom modelu djeluju kroz prodaju malih udjela u nekom poduzetničkom pothvatu, primjerice ulaganju u vjetroelektranu, kojim se vlasniku garantira pravo na udio u podjeli dobiti projekta. Jedna od najpoznatijih takvih platformi je Abundance Generation putem koje je do sada investirano oko 3 miliona britanskih funti u solarne elektrane i vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Potencijalni investitor putem ove stranice ima uvid u projekte koji su trenutno dostupni za financiranje, gdje također može pročitati prikaz projekta, kojim se prikazuje očekivani povrat na investiciju, kao i rizici. Primjera radi, Abundance Generation je ovog Božića prodavao udjele u projektima kao poklone, pri čemu se mogao kupiti udio u projektima u vrijednosti već od 5 funti.

 

Prednosti udjelnog financiranja obnovljivih izvora energije

Udjelni pristup grupnom financiranju omogućuje velikom broju pojedinaca da steknu vlasništvo nad projektom, pri čemu korist imaju voditelji projekata obnovljivih izvora i sami investitori. Spomenutim poslovnim modelom se omogućuje građaninu sa prosječnim primanjima da uđu u vlasništvo projekta obnovljivih izvora energije, te time pomognu tranziciju prema nisko-karbonskom razvoju. Umjesto zadržavanja sredstava na štednji u banci uz nisku kamatnu stopu, pojedinci mogu kupiti udio u projektu biogasne elektrane ili bilo kojem drugom obliku obnovljivih izvora energije i na taj način ostvari veći povrat na uložena sredstva. S druge strane, voditelji projekata i investitori ne moraju temeljiti projekt na bankovnom financiranju uz visoke kamatne stope, visok udio vlastitog kapitala u investiciji i druge nepovoljne uvjete financiranja. Bitno je napomenuti da i projekt temeljen na udjelnom grupnom financiranju mora proći kroz due-dilligence pregled financijske isplativosti, kakav je potreban prilikom traženja kredita kod banke, koji bi takvim projektima, te potencijalnim investitorima u grupnom financiranju projekta dao sigurnost ulaganja.

 

Grupno financiranje projekata u lokalnoj zajednici

Poslovni model udjelnog grupnog financiranja omogućuje lokalnim akcijskim grupama lakše privlačenje sredstava u lokalnoj zajednici radi investicije u zadružne projekte obnovljivih izvora energije. Energetske zadruge bi putem ovakve platforme temeljene na modelu udjelnog grupnog financiranja lakše stekle povjerenje lokalnog stanovništva i lakše ih privukle da se pridruže investiciji. Dodatna vrijednost ovakve platforme, kao i u slučaju nagradno-donacijskog modela, jest i u pristupu potencijalnim investitorima izvan lokalne zajednice, koji žele biti dio projekta jer se poistovjećuju sa njegovim ciljem, kao što je energetska neovisnost, održivi razvoj ili smanjenje emisija ugljičnog dioksida.

Korištenje interneta, iako olakšava pristup sistemu udjelnog grupnog financiranja, nije nužno za funkcioniranje ovakvog poslovnog modela, kao što je vidljivo iz brojnih primjera u Europi. Naime, lokalne akcijske grupe često prikupljaju sredstva radi zajedničke investicije u projekt pokrenut na vlastitu inicijativu ili za preuzimanje dijela vlasništva nad projektom kojeg netko drugi provodi unutar njihove zajednice. Ovaj sistem je reguliran pozitivnom zakonskom regulativom koja pogoduju povećanom udjelu vlasništva građana nad obnovljivim izvorima energije.

 

Primjeri pozitivne zakonske regulative

Primjere pozitivne regulative koja potiče vlasništvo lokalne zajednice nad projektima obnovljivih izvora energije mogu se pronaći u državama gdje se takva vrsta projektnog financiranja najviše i potiče. Primjerice, u Danskoj je zakonskom regulativom uređeno da u slučaju razvoja vjetroelektrane čija je visina veća od 25 metara investitor mora ponuditi stanovništvu koje živi unutar radijusa od 4,5 km od mjesta postavljanja vjetroelektrane barem 20 posto vlasništva nad projektom. Pri tome, voditelj projekta obnovljivih izvora energije mora pripremiti dokumente koji pravovaljano opisuju projekt i očekivani povrat investicije i koji moraju biti dostupni potencijalnim investitorima iz lokalne zajednice. Ponuda za prodaju udjela mora se oglasiti barem u lokalnim novinama i traje minimalno četiri tjedna. Prije je danski zakonodavni okvir bio još liberalniji i dopuštao je ljudima iz cijele zemlje i Europe kupovinu udjela u lokalnim projektima.

Jedan od primjera grupno financiranih projekata temeljenih na udjelnom financiranju jest i poznata pučinska vjetroelektrana Middelgrunden koja se nalazi pred ulazom u zaljev u kojem se nalazi Kopenhagen. Ovu vjetroelektranu čini 20 vjetroagregata ukupne instalirane snage 40MW. Pola elektrane je u vlasništvu energetske zadruge Middlegrunden s 8.500 članova iz čitave Danske, dok drugu polovicu vlasništva posjeduje Københavns Energi, jedna od većih energetskih kompanija na istoku Danske. Deset vjetroagregata pojedinačne snage 2 MW koji su u vlasništvu zadruge financirano je prodajom 40.500 jednakih udjela, od kojih je svaki predstavljao ekvivalent godišnje proizvodnje električne energije od 1.000 kWh. Ukupan investicijski budžet zadruge iznosio je 23 miliona eura, dok je svaki pojedinačni udio prodan za 570 eura. U današnje vrijeme, ukupno 23% instalirane snage vjetroelekrana je u vlasništvu zadruga ili “generalnih partnerstava” s više od 150.000 članova, koji posjeduju 3.200 vjetroagregata.

Ova objava je dio projekta “Energetske zadruge – zajednička incijativa za rješenje problema otpada sa farmi u Zeničko-Dobojskom kantonu” koji se implementira uz podršku Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona. Projekt ima za cilj da promoviše okolišno održivo ponašanje, razvije svijest i ojača ekološku kulturu građana kroz informisanje i poticanje na udruživanje i formiranje energetskih zadruga kroz koje će se zajedničkom incijativom vršiti ponovna upotreba otpada i omogućiti korištenje alternativnog izvora energije na farmama koristeći biogasna postrojenja za proizvodnju toplotne i električne energije u cilju smanjenja zagađenja okoliša u ruralnim područjima Zeničko-Dobojskog kantona.

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu