Modeli energetskih zadruga

Modeli energetskih zadruga

Poslovni modeli energetskih zadruga u Europi obično se temelje na grupi građana, koji na lokalnoj razini donose odluku da zajedno pokrenu projekt obnovljivih izvora energije. Ova vrsta organizacije započinje s građanima, ali se kroz vrijeme razvije u zadrugu koja uključuje pravne subjekte, jedinice lokalne samouprave itd.

Energetske zadruge mogu se razviti temeljem neke inicijative koja dolazi izvan zajednice, gdje se projekt razvija, kao što je neka neprofitna organizacija, općina itd. Ovaj vanjski akter započne projekt izvana i povezuje druge lokalne aktere u energetsku zadrugu.

U oba slučaja, motivacija da se postane članom energetske zadruge rezultira iz potrebe za više obnovljivih izvora energije, potrebe za time da zajednica preuzme upravljanje pitanjima energije, potrebe za jačanjem inicijativa na lokalnoj razini kao sudionika na tržištu električnom energijom skupa s velikim organizacijama koje inače upravljaju elektroenergetskim
sistemom itd. Razvoj neke energetske zadruge može također biti i rezultat prilike, na primjer ukoliko izvođač vjetroparka ponudi građanima da postanu vlasnici jedne ili nekoliko turbina, kroz udruživanje u energetsku zadrugu i kupovinu udjela.

Poslovni modeli energetskih zadruga u Europi temelje se na sljedećim ciljevima:

  1. Poticanje uključivanja građana u djelatnosti proizvodnje energijei vlasništvo nad takvim projektima
  2. Jačanje lokalne ekonomije kroz upotrebu lokalnih resursa, čimese omogućava da lokalna zajednica ima izravnu korist od ovih projekata
  3. Poticanje članova energetskih zadruga da budu efikasni u pogledu korištenja energije i resursa, a kroz različite edukativne aktivnosti.

Poslovni modeli energetskih zadruga temelje se na zadružnim principima, koji naglašavaju razvoj zajednice. Profitabilnost i maksimalan povrat investicije nisu primarni motivi osnivanja energetskih zadruga; štoviše one postoje kako bi ispunile potrebe svojih članova.

Potrošačke energetske zadruge

Potrošačke zadruge služe za zaštitu potrošača na tržištu. Ove vrste zadruga okupljaju potrošače (kupce ili korisnike) usluga, koji ujedinjuju svoju tržišnu snagu s ciljem:

  1. zajedničkog nastupanja prema opskrbljivačima
  2. nabave jeftinijih i kvalitetnih roba i usluga
  3. izbjegavanja posrednika
  4. izravnog povezivanja potrošača s proizvođačima.

Trenutno najpoznatije energetske zadruge u Hrvatskoj – Energetska zadruga ”Otok Krk” i ”Energetska zadruga Lug” – djeluju sa svrhom pomaganja članova prilikom instalacije solarnih elektrana na njihovim nekretninama, pri čemu osiguravaju jeftiniju nabavu komponenti, projektiranja sistema i usluga ishođenja dokumentacije. Samim time možemo ih svrstati u potrošačke zadruge. Energetska zadruga Lug je pored toga i socijalna zadruga, koja ne raspodjeljuje dobit među zadrugarima, nego
je u cijelosti reinvestira ili donira lokalnoj zajednici.

Funkcioniranje modela ovih zadruga je sastavljeno od lokalnih firmi, članova civilnog društva, lokalnih samouprava, komunalnih poduzeća itd. koji zajedno pomažu lokalnom stanovništvu provesti projekte instalacije solarnih elektrana. Sva dobit ove zadruge se raspodjeljuje shodno zakonu o zadrugama, prema kojem se 30% dobiti zadruge alocira za razvoj zadruge, 5% dobiti se raspodjeljuje u obvezne pričuve dok iste ne dosegnu iznos uloga članova, dok se ostalih 65% raspodjeljuje članovima zadruge.

Prednosti za članova je što nisu obvezani biti aktivno uključeni u vođenje zadruge, ali primaju njezine usluge, koje se očituju kroz besplatnu analizu potencijala za OIE i EE na nekretnini, jeftinije ishođenje projektne dokumentacije i povoljniju nabavu opreme. Osim toga, svaki član je vlasnik vlastite elektrane. Ovo predstavlja i nedostatak ovog modela, jer članovi ne moraju biti aktivno uključeni, čime se ne potiče zajedništvo zajednice.

Investicijske energetske zadruge

Investicijske zadruge kao takve nisu definirane zakonima o zadrugama, međutim u slučaju razvoja zadružnih projekata obnovljivih izvora energije, ovaj model je vjerojatno najsličniji europskim praksama. Model funkcioniše tako što članovi lokalne zajednice udružuju financijska sredstva radi zajedničke investicije u jedan projekt, kao što je solarna elektrana na krovu neke javne zgrade ili biogasno postrojenje na općinskom zemljištu. Preporučuje se korištenje javnih krovova/zemljišta radi očuvanja jednakosti svih članova. Iz istog razloga, svaki član zadruge investira jednaku količinu novca. Članovi koji žele uložiti više sredstava, ulažu višak u obliku pozajmice s niskom kamatnom stopom, koju zadruga isplaćuje tokom rada projekta za kojeg je data pozajmica. Podjela dobiti vrši se shodno zakonu o zadrugama dok se ostatak raspodjeljuje članovima shodno njihovom udjelu u investiciji.

Ovakve zadruge obično započinju idejom jednog ili skupine vizionara, koji onda šire ideju kroz lokalnu zajednicu i razvijaju projekt, obično na volonterskoj osnovi. Dakle, postojanje ovakvih pojedinaca na lokalnoj razini je ključno.

Prednosti za članove je što zajedničkom investicijom smanjuje se rizik za pojedinca, dok istovremeno svaki član ima novi izvor prihoda. Elektrana je u potpunom vlasništvu članova zadruge. Nedostatak ovog modela može biti manjak stručnih kadrova na lokalnoj razini, koji imaju kapacitet razvoja projekta, što može onemogućiti razvoj ovakvih zadruga. Nužno je postojanje lokalnih vođa, koji su spremni razvijati projekt tokom dužeg vremenskog perioda.

Investicijsko partnerska zadruga

Radi značajnih investicijskih troškova te manjka financijskih sredstava, postoji mogućnost da zadruge i lokalno stanovništvo nisu u mogućnosti financirati velike projekte obnovljivih izvora energije. Zadruge tada mogu podijeliti financijske troškove razvoja projekta, ulaskom u partnerstvo s vanjskim investitorom. U ovom slučaju, zadruge imaju samo dio vlasništva, što znači da dijele shodno tome i proporcionalan dio dobiti.  S obzirom na zajedničku investiciju, ovakav projekt zahtijeva osnivanje posebne projektne firme, koja je odvojena od ostalog poslovanja zadruge.

Ovaj model je najlakše opisati na principu razvoja zadružnog biogasnog postrojenja. Zadruga ulaže u projekt financijska sredstva, koja su prikupljena od članova u jednakim iznosima kao i nefinancijska sredstva. U slučaju razvoja biogasnog postrojenja, članovi ulažu gnojivo, energetske biljke, mašine za snabdijevanje postrojenja sirovinom (traktori itd.). Prije sklapanja samog ugovora o suradnji s investitorom, potrebno je definirati što sve čini ulog članova. Na primjer, gnojivo se ne mora isključivo gledati kao ulog, jer se ugovorom može definirati njegova prodaja postrojenju, prema zadanoj otkupnoj cijeni.

Ukoliko zadruga i investitor dijele jednako troškove razvoja projekta, kao i investicijske troškove, utoliko sudjeluju u odlučivanju jednakim pravom glasa. Ako zadruga ima manji udio projekta, njezina moć odlučivanja je manja. Naime, zadruga je u ovom modelu suvlasnik projektne firme, u kojoj vrijede pravila privrednog društva, gdje se odlučivanje temelji na veličini kapitalnog uloga, a ne na temelju pravila ”jedan član jedan glas”.

Prednosti za članove je partnerstvo s investitorom, koji ima iskustvo u obnovljivim izvorima energije, osigurava stručnost koja je potrebna prilikom razvoja projekta. Ako je investitor poznat bankama ili ima kredibilitet izgrađen kroz uspješne poslovne aktivnosti, lakši je pristup financijskim sredstvima. Pored toga, banke prisustvo partnera s iskustvom mogu smatrati faktorom koji umanjuje rizik investicije, pri čemu je izgledno da se projekt financira uz manje kamatne stope. Nedostak modela može biti poteškoća u pronalasku investitora koji je voljan dijeliti ulog sa zadrugom te zajedno sudjelovati u odlučivanju. Također, zadruga je usmjerena na ispunjavanje potreba članova, dok je investitor usmjeren na ispunjavanje financijskih ciljeva, iskazanih kroz povrate na investiciju. Navedene razlike su mogući izvor sukoba ove dvije strane.

Ova objava je dio projekta “Energetske zadruge – zajednička incijativa za rješenje problema otpada sa farmi u Zeničko-Dobojskom kantonu” koji se implementira uz podršku Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona. Projekt ima za cilj da promoviše okolišno održivo ponašanje, razvije svijest i ojača ekološku kulturu građana kroz informisanje i poticanje na udruživanje i formiranje energetskih zadruga kroz koje će se zajedničkom incijativom vršiti ponovna upotreba otpada i omogućiti korištenje alternativnog izvora energije na farmama koristeći biogasna postrojenja za proizvodnju toplotne i električne energije u cilju smanjenja zagađenja okoliša u ruralnim područjima Zeničko-Dobojskog kantona.

Izvor: Priručnik za osnivanje energetskih zadruga, Heinrich Böll Stiſtung Hrvatska

Na temu energetska efikasnost u zgradarstvu