Pametna javna rasvjeta

Pametni gradovi, odnosno koncept pametnog urbanog življenja, predstavlja kompleksan sistem koj koristi napredna rješenja informaciono-komunikacionih tehnologija i njihova rješenja, podržana hardverskim senzorskim uređajima iz domena Interneta stvari (engl. Internet of Things, IoT) za prikupljanje, pohranjivanje i analizu podataka s ciljem stvaranja baze dodatnih znanja za potrebe optmizacije procesa upravljanja i planiranja u urbanim zonama sa ciljem unaprijeđenja ukupne subjektivne i objektivne percepcije kvaliteta života. IKT-bazirana rješenja uključuju „pametno“ u postojeće i nove javne servise na način da na osnovu raspoloživih prikupljenih podataka, njihovoj analizi, utvrđuju zakonitosti načina korištenja istih primjenom naprednih matematičkih algoritama vještačke inteligencije i mašinskog učenja sa ciljem optimizacije korištenja i alokacije rasploživih resursa.

Prikupljanjem podataka iz sistema Pametne javne rasvjete omogućava se postizanje optimnalnog radnog režima sistema javne rasvjete u skladu sa stvarnim potrebama za servisom javnog osvjetljenja i prilagođenog ponašanju i navikama građana. Pametna javna rasvjeta je sistem koji ima mogućnost da se u realnom vremenu prilagođava vanjskim pobudama, ali istovremeno da mjeri više parametara od interesa, evidentira vanjske pobude kao što je prolazak pješaka ili vozila, da sve prikupljene podatke prenese do podatkovnih centara, gdje se oni skupljaju, klasifikuju, organizuju, obrađuju i nad kojim se vrše matematički proračuniu optimizacije i na osnovu kojih se ručno, poluautomatski ili potpuno automatski bez ljudske intervencije, donose odluke i upućuju komande prema sistemu javne rasvjete ili nekom njegovom specifičnom dijelu npr. ulici, ili dijelu ulice, pa u perspektivi i svakom individualnom rasvjetnom tijelu.

Model proračuna i funkcija cilja optimizacije uvažavaju sve kriterije i oprečne zahtjeve koje deiniše sam sistem kao npr. smanjenje potrošnje energije kao cilj je oprečan zahtjevu da se smanji broj tranzicija nivoa snage na rasvjetnim tijelima koji smanjuju njihov vijek trajanja, ali je cijela kalkulacija ograničena i sa nivoom minimalne osvjetljenosti sa aspekta sigurnosti – građani neće ulaziti u mračne ili polumračne ulice iz ličnih sigurnosnih razloga i sl.

Osnovni koncept rada Pametne javne rasvjete je dinamika maksimalne snage osvjetljenja, gdje ulične svjetiljke, odnosno rasvjetno tijelo, ne radi u režimu 100% snage cijelo vrijeme rada javne rasvjete, nego u određenim adaptivnim vremenskim ciklusima mijenja nivo snage na više nivoa npr. 100-70-40-20% gdje može biti i manje ili više nivoa tranzicija od navedena četiri, a i oni mogu uzimati druge vrijednosti, što je isto predmet optimizacije na osnovu prikupljenih podataka. U periodu noći kada nema prolazaka pješaka i vozila, nivo snage javne rasvjete može se držati na nivou od 20%, a kada senzori detektuju pokret, ulična rasvjeta se vraća na nivo snage 100% određeni vremenski interval npr. 3 minuta, pa se se onda u istim ili drugačijim intervalima spušta iterativno na 70-40-20% do krajnje tačke radnog režima.