U samo par mjeseci gotovo je posve zaustavio ili usporio ponajveće svjetske zagađivače. Povrh zaključanih tvorničkih pogona, znatno je umanjio i međunarodni transport automobila, kamiona, autobusa, aviona, brodova…
Prema podacima koje je na temelju satelitskih snimki nedavno objavila NASA, svjetska emisija ugljičnoga dioksida umanjena je od početka korona krize za najmanje 30 posto. Ako se u ovome zlu koje čovjeku napada pluća može pronaći neko dobro, onda je ono najuočljivije u brzoj regeneraciji zraka i pluća našega planeta.
Prvi vizualni efekti čišćenja atmosfere uslijed virusa korone bili su uočljivi iz svemira u kineskoj pokrajini Hubei, gdje se netom nakon proglašene karantene zaplavilo nebo zbog zaustavljanja kompletne autoindustrije i drastičnog pada prodaje osobnih vozila. Kinezi su prisilno znatno reducirali i potrošnju ugljena i nafte, za više od 60 posto. Zaustavljanjem proizvodnje automobila i autodijelova u Kini, te naknadnim prodorom virusa u Europu i SAD, paralizirana je ubrzo i autoindustrija u gotovo cjelokupnom ostatku svijeta.
Dok su se neki doslovce gušili uslijed pogubnoga djelovanja virusa korone u njihovim plućima, planet je – kakvoga li paradoksa – naglo i nedvosmisleno prodisao.
Dosad je od koronavirusa na svijetu umrlo deset i pol hiljada ljudi, što nipošto nije zanemariva brojka, pogotovo uzme li se u obzir potencijale pandemijskoga rasta. No, prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od zagađenja zraka koje je samo jedan aspekt dugogodišnje klimatske krize, svake godine na Zemlji umre više od sedam milijuna ljudi. A takvoj bilanci zasad ne teži nijedna, pa ni najkatastrofičnija procjena razvoja aktualne epidemije.
Zagađenje atmosfere izaziva brojne plućne, srčanožilne i neurološke tegobe, alergije, hormonske poremećaje i zloćudne bolesti, te izaziva znatan broj hospitalizacija zbog upale pluća, bronhitisa i astme. Kad se kompariraju učinci prolaznoga virusa i neprolaznoga zemljinoga zagađenja, nije teško izvesti matematički precizan zaključak što je dugoročno pogubnije po život na ovome našemu „trećem kamenčiću od Sunca“.
Zadnjih su dana svi svjetski mediji objavili snimke napokon prozirnih i zelenomodrih kanala u Veneciji u kojima su se iznova pojavila cijela jata riba. Potpuna prometna i turistička blokada Italije dovela je do brzopotezne regeneracije života pod vodom, pa se ovako čistih kanala ne sjećaju ni najstariji gondolijeri.
La Serenissima nema kanalizaciju, te se sve otpadne vode iz desetljećima prepunih hotela, restorana i apartmana, uključujući deterdžente i kozmetiku, obično cijede u more. Na obzorima venecijanske lagune sad nema ni gigantskih kruzera kao dokazano golemih zagađivača, o čijim se ograničenjima posjeta već godinama važe i delikatno raspravlja zbog straha od izgubljene zarade.
Strah od korone brzopotezno je rastjerao sve suvišne profiterske strahove. I naglim povlačenjem ručne kočnice ljudskoj pohlepi pokrenuo prirodnu obnovu vitaliteta našega jedinoga staništa.
Osim solidarnosti i samodisciplini, te istini da smo svi stanovnici istoga svijeta, ovo je jedna od najvažnijih lekcija kojoj nas kao civilizaciju uči COVID-19.
PIŠE DAVOR KRILE za Slobodna Dalmacija
Recent Comments