Izvor:Balkan Green Energy News
Autor: Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice
Korak po korak, ugovorne strane Energetske zajednice preuzimale su ključne pravne tekovine EU u energetskoj sferi. U posljednje dvije godine, EU je intenzivirala svoju ambicioznu politiku dekarbonizacije, a ugovorne strane Energetske zajednice nisu uhvatile korak. Jaz između dvije strane u pogledu energetske politike je sada gotovo nepremostiv.
Glavni prioritet Sekretarijata Energetske zajednice je pomoć zemljama Zapadnog Balkana u njihovoj tranziciji ka održivoj i niskougljeničnoj energetskoj budućnosti. Ovo je izazovan zadatak jer sve članice, izuzev Albanije, u velikoj mjeri zavise od uglja. Kako bismo pokrenuli razgovore o reformama, uradili smo analizu direktnih i odabranih indirektnih subvencija za proizvodnju električne energije iz uglja na Zapadnom Balkanu.
Naša analiza je pokazala da ugalj dobija značajne subvencije koje narušavaju tržište, obrasce potrošnje i dugoročnu održivost energetskih sistema.
Direktne subvencije za sektor uglja po jedinici instalisane snage su znatno veće nego za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora
Direktne subvencije dostigle su više od pola milijarde eura u periodu 2015-2017, i, što je još gore, po jedinici instalisane snage su znatno veće nego za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora. Indirektne subvencije, takođe, igraju veliku ulogu.
Dvije vrste subvencija koje su analizirane u studiji – poslovanje sa niskom ili negativnom stopom profitabilnosti i izostanak plaćanja emisija CO2, uz pretpostavku cijene od 20 eura po toni CO2 – dostigle su skoro milijardu eura godišnje u pet zemalja članica.
EU razmatra neku vrstu takse na emisije ugljenika kako bi se anulirala prednost koju zbog subvencija imaju proizvođači električne energije iz članica Energetske zajednice
S obzirom na veliki nivo subvencionisanja, proizvođači električne energije iz zemalja članica Energetske zajednice na evropskom tržištu električne energije imaju komparativnu prednost, koja će biti sve značajnija sa daljim integrisanjem tržišta. EU razmatra neku vrstu takse na emisije ugljenika (border adjustment mechanism) kako bi otklonila ovu nejednakost. Ako bi se takva mjera uvela, mogla bi da zaustavi sve napore ka integraciji tržišta električne energije i vrati na početak čitav proces koji vodi Energetska zajednica.
Sigurnost snabdijevanja često se navodi kao razlog za status quo i da bi se nastavilo sa proizvodnjom u zastarjelim elektranama, koje ne zadovoljavaju trenutne standarde za emisije.
Uvođenje prelazne takse za emisije CO2 ne bi ugrozilo sposobnost sistema da odgovori rastu tražnje za energijom
Studija, koju je naručio Sekretarijat, utvrdila je da adekvatnost sistema ili način na koji elektroenergetski sistem može da odgovori rastu tražnje za električnom energijom, neće biti ugrožena ako su tržišta električne energije u potpunosti integrisana i ako se postepeno uvodi prelazna taksa za emisije CO2. Postepeno uvođenje prelazne takse na CO2 bi odložilo ekonomski opravdano zatvaranje nekih elektrana na ugalj, i to dok zemlje članice Energetske zajednice ne uđu u EU, kada će plaćati punu cijenu CO2 emisija.
Dosad je Crna Gora jedina ugovorna strana koja je uspostavila cijenu za emisije CO2 (24 eura po toni). Svi ostali se ustručavaju da ulože u budućnost.
Trenutna kriza izazvana COVID-19 virusom, koja je smanjila cijene emisija CO2 na tržištu EU, pruža priliku za uvođenje sličnih šema u zemljama Energetske zajednice.
Prihodi od takse mogli bi biti iskorišteni za energetsku efikasnost ili druge zelene mjere, doprinoseći održivom ekonomskom oporavku
Novi prihodi mogli bi biti iskorišteni za energetsku efikasnost ili druge zelene mjere, doprinoseći održivom ekonomskom oporavku. Jednako je važno i postepeno ukidanje direktnih i indirektnih subvencija za ugalj i preusmjeravanje ušteđenih sredstava na dobro osmišljene mjere za smanjenje energetskog siromaštva koje ne narušavaju funkcionisanje tržišta energije.
Ova prilika koja se sada pojavila je verovatno posljednja. U narednim mjesecima i godinama ekonomije će biti preplavljene državnom pomoći kako bi se izborile sa posljedicama trenutne krize. Ta pomoć trebalo bi da bude usmjerena na tehnologije orijentisane ka dekarbonizaciji, a ne da zastarjele elektrane na ugalj prežive.
Sada smo u krizi. Ali, u svakoj krizi postoji prilika. Bez obzira koji put vlade odluče da slijede tokom sljedećih mjeseci, ta odluka imaće dugotrajan efekat na budućnost zemalja i njihovih građana.
Recent Comments