Elektrana posluje u okviru firme Gold MG koja je smještena u susjednoj općini Donji Žabar, a još se bavi tovom junadi i svinja, proizvodnjom stočne hrane, ratarstvom.
“Povećanjem broja grla došli smo do toga da nam stajnjak postaje problem, odnosno samo manipulisanje stajnjakom, kao npr. voženje na njive, postalo nam je otežavajući faktor a uz to je i priprema slame za prostirku donosila velike izdatke“, kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) vlasnik Gold MG-a Goran Mitrović.
U međuvremenu je na snagu stupila nova zakonska regulativa kojom se stimulira proizvodnja struje iz biogasa, odnosno iz animalnog otpada ili stajnjaka.
“Onda smo mi došli na ideju da riješimo problem manipulisanja i problema količine tog stajnjaka, a ujedno da našu proizvodnju bukvalno oplemenimo sa još jednim izvorom prihoda“, pojasnio je Mitrović.
Ideja nastala prije pet godina
Ideja je nastala prije pet godina, godinu i po su pribavljali dozvole i opremu, upoznavali se sa procesom proizvodnje struje iz animalnog otpada.
Izgradnja elektrane trajala je godinu dana, a napravljena je sa djelimično vlastitim tehničkim rješenjima. Elektrana može da proizvodi struju od jedan MW.
Međutim, u proizvodnji struje od jedan MW imamo i jedan MW toplote koja je opet nusproizvod, 10 do 15 posto toplote koristimo za proizvodnju, a ostalo je višak. Od stajnjaka posle fermentacije, koja traje oko 30-ak dana, odvajamo tečni dio stajnjaka od čvrstog dijela. Tečni dio ide u lagune, a onda iz laguna kroz sistem za navodnjavanje, koji može osim tečnog stajnjaka da distribuira i vodu, bacamo na njive. Tečni stajnjak možemo četiri-pet mjeseci skladištiti u lagune i distribuirati na njive kad zatreba, a čvrsti stajnjak sušimo u niskotemperaturnoj sušari na svega 50 stepeni“, naveo je Mitrović.
On je istakao da njegova firma tovi junad odnosno proizvodi meso, zatim iz stajnjaka proizvodi četiri veoma konkurentne stvari na tržištu: struju, toplotu, tečni stajnjak (da ne moraju koristiti umjetni stajnjak) i organski peletirani čvrsti stajnjak (koji se koristi za druge proizvođače koji nemaju stoku u vinogradarstvu, voćarstvu, povrtlarstvu, hortikulturi, zatim kod staklenika, plastenika).
“Do sada se to u BiH sve uvozilo, tako da smo mi završili i zaokružili kompletan sistem, i mi sada nemamo ništa kao otpad“, naglasio je, dodavši da im korištenje otpada donosi više zarade nego sama junad.
Skupa investicija
Veliki broj malih proizvođača nije u stanju napraviti veliko postrojenje, jer je ono preskupo u malom obimu za malu proizvodnju.
Gold MG je u biogasnu elektranu sa svim pogonima (lagune, silaže, sistemi za navodnjavanje, sušare, peletare) investirao više od 15 miliona konvertibilnih maraka.
“U biogasnoj elektrani, za razliku od drugih, proizvodimo jedan MW struje 24 sata 365 dana u godini, osim kad servisiramo. Naravno, i to je minimalno godišnje, da možemo snabdijevati 1.000 domaćinstava ili dvije-tri fabrike. Dok ostali, tipa solarni, ne mogu, jer, dok je oblačno ne mogu da proizvode, vjetrenjače ako nema vjetra ne mogu da proizvode, hidroelektrane ako nema vode ne mogu da proizvode itd. Mi proizvodimo uvijek istu količinu“, naveo je Mitrović.
Primjer ekološki prihvatljivog projekta
Ova biogasna elektrana primjer je ekološki prihvatljivog projekta, naglasio je vlasnik firme Gold MG.
“Ovo je najprihvatljiviji projekat za zbrinjavanje stajnjaka, jer mi u procesu imamo anaerobnu digestiju, jer materija pod uticajem bakterija istrune i u toj fazi truljenja bez kiseonika ne oslobađa toplotu, nego metan. Mi metan skupljamo i čistimo i ide u motor sa unutrašnjim sagorijevanjem i tu sagorijeva. Bukvalno rečeno, u procesu fotosinteze biljke, ako je uzet jedan atom ugljenika iz prirode, mi takav i vraćamo, nema oštećenja metanom ozonskog omotača, nego bukvalno je ovo jedini način da ne ugrožavamo prirodu“, istakao je Mitrović.
Pokretanjem biogasne elektrane povećao se broj zaposlenih osoba u ovoj firmi. Također, tokom njene izgradnje većinski su angažirane domaće firme.
“Svaka investicija je dobra, jer ona ne veže direktno zaposlene. Koliko smo mi angažovali firmi iz okolnih opština, od automehaničara, autoelektričara, zidara i sl. I bez zaposlenih u elektrani, mi za sebe vežemo kamione koji prevoze stajnjak, silažu, ljudi koji rade u peletari, tako da od nečeg što je bio otpad i koji nam je stvarao trošak, mi smo napravili ekonomsku opravdanost, zaštitu životne sredine i zaposlili mimo farme 20-25 radnika“, naveo je Mitrović.
Preuzeto sa: Energetika.ba
Recent Comments