Vlade bi morale da se jednako ponašaju prema klimatskoj krizi kao što se ponašaju u vrijeme pandemije korona virusa, izjavile su vodeće organizacije u oblasti klimatskih promjena, nakon sve jasnijih dokaza da zdravstvena kriza smanjuje emisiju ugljenika više od bilo kakvih politika.
Smrtonosna epidemija virusa, od kojeg je umrlo preko 5.000 ljudi, a zaraženo više od 116.000, izazvala je uzbunu širom svijeta. Međutim, za razliku od reakcije na globalno zagrijavanje, u ovom slučaju pokazalo se kako politički i korporativni lideri ipak mogu preduzeti hitne radikalne mjere po savjetu naučnika kako bi zaštitili dobrobit ljudi.
U Kini koja je izvor pandemije virusa i najveći svjetski emiter ugljenika, akcije koje su vlasti preduzele pokazale su da višestruka smanjenja emisija ugljen-dioksida od 25% mogu donijeti manje saobraćaja i čistiji vazduh sa samo blagim usporavanjem ekonomskog rasta, navodi se u studiji Carbon Brief.
Ako se ovaj trend nastavi, analitičari predviđaju da je moguće da će doći do prvog pada globalnih emisija još od od finansijske krize 2008 i 2009. godine. Čak i usporavanje rasta emisija CO2 moglo bi kupiti vrijeme za klimatske akcije i, što je još važnije, inspirisati promjene u dugoročnom ponašanju – naročito što se tiče putovanja i transporta.
Prema savjetu zdravstvenih vlasti, milioni ljudi izbjegavaju školska putovanja, kupovine i putovanje na posao. Desetine hiljada letova su otkazani. Italijanski biskupi ne obavljaju misu.
Širom velikog dijela centralne Kine fabrike su zatvorene, sa ogromnim efektom širom svijeta. Virus je poremetio nekoliko događaja povezanih sa industrijom fosilnih goriva. U posljednjih nekoliko sedmica, otkazan je sajam automobila u Ženevi, nakon što je Švajcarska zabranila sva javna okupljanja veća od 1.000 ljudi. U Hjustonu je otkazano ogromno godišnje okupljanje rukovodilaca nafte i gasa, kao i velika nagrada Formule 1 u Šangaju.
Veća ušteda ugljenika stiže i sa otkazivanjem brojnih međunarodnih konferencija. Donald Trump je odložio samit za 14. mart sa čelnicima Asocijacije nacija Jugoistočne Azije. Sajam knjiga u Londonu, Svjetski kongres mobilne telefonije u Barseloni, Konferencija programera igara u San Francisku, Adobe-ov godišnji samit, pa čak i Jug od Jugozapada (South by Southwest), velika godišnja konferencija o filmu, muzici i medijima u Austinu u Teksasu. Svi ovi događaji su otkazani, što znači na hiljade tona manje CO2 od letova međunarodnih delegata.
Na svijet zabave, mode i sporta slično se utiče. Stormzy, Mariah Carey, Slipknot i New Order sve su otkazali ili odgodili svirke, mada bi većina posjetilaca bili u najvećem slučaju lokalci, pa će klimatski uticaj biti skromniji.
Veći efekat vjerovatno će doći od odlaganja Art Dubaija, najvećeg sajma umjetnosti na Bliskom Istoku. Zatvaranje tokijskog Disneyland-a i Disney-sea, ili tematskog parka Universal Studios u Osaki, šangajskog Disneyland-a i drugih atrakcija koje svakodnevno privlače desetine hiljada posetilaca, takođe bi trebalo da rezultira manjim brojem letova.
Globalni aviosaobraćaj se u februaru smanjio za 4,3%, otkazivanjem desetina hiljada letova do pogođenih područja.
Ali, Rob Jackson, predsjedavajući Global Carbon Project-a, rekao je da bi ovo bilo smisleno samo ako dovede do dugoročnih promena u ponašanju, posebno u vazdušnom saobraćaju, koje je jedan od najbrže rastućih izvora emisija:
“Ako ovo može promjeniti način na koji putujemo, to bi moglo dovesti do još virtuelnih sastanaka. U suprotnom, ne vidim pozitivnu notu koronavirusa. Ako emisije gasa privremeno padnu, onda je to sjajno, ali dugoročno neće biti smislena promjena, osim ako nas ne šokira u globalnoj recesiji. To niko nije želio 2008. godine i niko to sada ne želi. “
Međutim, postoje ohrabrujući znakovi. Međunarodni monetarni fond sa 189 država i njegova sestrinska organizacija, Svjetska banka, zamijeniće svoje uobičajeno proljetno okupljanje u Vašingtonu sa virtuelnom telekonferencijom. Ovo je jednokratna nužna mjera, ali ekonomska i ušteda ugljenika i mogli bismo potaknuti zahtjeve da to postane norma i svake sljedeće godine.
Pitanje je da li su ove promjene privremene. Kineski dobici u klimi, (do sada procjenjeni na oko 200 megatona CO2), mogli bi biti kratkotrajni ako se fabrike kasnije ponovo otvore i pokrenu proizvodnju da bi nadoknadili izgubljeni posao.
Predsednik Ksi Jinping nagovijestio je da će vlada obezbediti dodatne stimulativne pakete kako bi se pomoglo ekonomiji da se oporavi. Neki izveštaji ukazuju da bi ovo moglo biti kontraproduktivno za klimu ako to znači ubrzanje proizvodnje uglja ili opuštanje ekoloških kontrola.
Posljednji put kada je Kina pretrpjela veliku prijetnju rastu BDP-a bilo je tokom finansijske krize 2008-2009. godine. U roku od godinu dana, dodatna državna potrošnja osigurala je da se i ekonomija i CO2 vraćaju na uzlaznu putanju.
Analitičari kažu da je zasad prerano da znamo da li će koronavirus gurnuti globalnu emisiju CO2 na silazni put koji je potreban da se možemo uopšte nadati da će globalno zagrijavanje biti na relativno sigurnom nivou – a to je 1,5 C . To zavisi od toga koliko se širi epidemija i da li su ekonomski efekti produženi.
Corinne Le Kuere, profesorica nauke o klimatskim promjenama na Univerzitetu u Istočnoj Angliji, rekla je da će do sada kriza vjerovatno samo usporiti rast CO2, a ne obrnuti ga.
„Tokom proteklih 10 godina, emisije su rasle po godišnjoj stopi od 1%, odnosno oko 317 megatona, tako da će nam trebati zaista veliko smanjenje da bismo vidjeli pad ove godine. To jeste moguće, ali mislim da u ovoj fazi ne možemo reći. Ali, čak i usporavanje rasta CO2 bi nam kupilo vrijeme za akciju – napredak u tehnologiji, niže cijene obnovljivih izvora energije i veći pritisak javnosti na vlade da se promijene”.
Odgovor na koronavirus takođe može pokazati da radikalni koraci mogu uspjeti. Corinne Le Kuere pojašnjava:
„Možete vidjeti da kada vlade uvide da postoji vanredna situacija, djeluju odmah sa mjerama proporcionalnim prijetnji. Ta procjena još nije data u slučaju klimatskih promjena, iako su je vlade proglasile vanrednom situacijom“, rekla je ona.
Ako se epidemija nastavi, postoji šansa da bi virus mogao primorati i otkazivanje samita EU-Kina u Lajpcigu u septembru, što bi, uprkos svemu, bila loša vijest za diplomatske napore za izgradnju klimatskog saveza između ove dvije sile.
Američki autor i ekolog Bill McKibben napisao je da nijedan ekolog ne bi trebao podržavati krizu, ali iz nje bi se mogli naučiti:
“Poput humanitarne krize u kojoj se nalazimo, ni ekonomska kriza nije politički korektan način da se smanji naš uticaj na grobalno zagrijavanje u dugoročnom pogledu, a takođe predstavlja barijeru inovacijskom motoru koji nam donosi, recimo, povoljne solarne panele.”
Ali McKibben je više optimističan što se tiče stvari koje ljudi zapravo mogu promijeniti:
„Vrijedno je primjetiti da su milioni ljudi prisvojili nove navike. Na primjer, kompanije se trude da budu produktivne, čak i ako mnogi ljudi rade od kuće. Ideja da moramo svaki dan putovati u neku centralnu lokaciju da bismo obavljali svoj posao često je rezultat inercije, više nego bilo šta drugo. Suočeni sa stvarnom potrebom da se putuje mišem, umjesto automobilom, možda ćemo uvidjeti da se prednost fleksibilnosti na radnom mjestu proteže na sve, od potrošnje benzina do potrebe za rastućim kancelarijskim parkovima.”
O tome da bi, pandemija korona virusa, ukoliko duže potraje ipak negativno uticala na klimatske promjene jer bi se odrazila na investicije u obnovljive izvore energije, takođe je objavljen poseban izvještaj o kojem možete pročitati ovdje.
Preuzeto: The Guardian
Recent Comments