Klimatolozi Ove Hoegh-Guldberg s australskog Sveučilišta Queensland, Eliza Northrop iz Instituta za svjetske resurse (WRI) i Jane Lubchenco s Državnog sveučilišta Oregona tvrde kako bi skladištenje ugljikovog dioksida na morskom dnu moglo doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova u znatno većoj količini od ukupnog ugljikovog dioksida koji u atmosferu ispuštaju elektrane na ugljen.
Svoje argumente detaljno su obrazložili u časopisu Science, u kojem navode pet područja djelovanja koja mogu ublažiti potencijalno katastrofalne posljedice klimatskih promjena potaknute ljudskim djelovanjem i upotrebom fosilnih goriva. Ta područja uključuju obnovljive izvore energije, brodski prijevoz, zaštitu morskih i obalnih ekosistema, ribarstvo i akvakulturu te, možda u skoroj budućnosti, skladištenje ugljikovog dioksida na morskom dnu.
„Nemojmo se zavaravati. Ove su akcije ambiciozne, ali smatramo da su potrebne te da bi mogle uvelike doprinijeti smanjenju emisija u nadolazećim desetljećima, a omogućile bi i druge pogodnosti“, tvrde znanstvenici koji su svoje tvrdnje ciljano iznijeli istovremeno s objavom novog „Posebnog izvještaja o oceanima i kriosferi u promjenjivoj klimi“ Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Prema tvrdnjama ovih znanstvenika, kada bi svjetske nacije politiku o oceanima usmjerile u pravom smjeru, svjetske emisije stakleničkih plinova mogle bi se smanjiti za čak 4 milijarde tona ekvivalentnog CO2 do 2030. godine i do 11 milijardi tona do 2050. godine.
To bi moglo iznositi do 21 % smanjenja koje je potrebno do 2050. godine kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 °C što je optimalni cilj klimatskog sporazuma u Parizu iz 2015. godine, odnosno do jedne četvrtine ukupnih emisija čime bi se ograničilo na 2 °C. „Ovako velika smanjenja veća su od godišnjih svjetskih emisija trenutnih elektrana na ugljen“, navode znanstvenici. Prvi korak je postavljanje jasnih nacionalnih ciljeva za dobivanje obnovljive energije iz mora kao obnovljivog izvora u smislu energije vjetra te energije plime i valova do 2030., a potom do 2050.
Naglašava se činjenica kako su mora i oceani sami po sebi korisnici ugljikovog dioksida. Močvare mangrova, livade morske trave i slane močvare mogle bi se razmotriti kao „plavi ponori ugljika“ na isti način kao šume na tlu. Iako obalne i podvodne „šume“ zauzimaju svega 1,5 % površine šuma na tlu, njihov gubitak i degradacija jednaki su količini 8,4 % emisije ugljikovog dioksida iz šuma na tlu koje se uništavaju ljudskim djelovanjem.
Znanstvenici ukazuju i na druge pogodnosti kao što je skupljanje morskih algi koje se mogu koristiti za prehranu ljudi i stoke, kao gnojiva, biogoriva i bioplastika te naglašavaju kako pojedine alge pritom mogu doprinijeti u znatno većoj mjeri od drugih. Prema istraživanjima s crvenim algama Asparagopsis taxiformis navodi se kako „mogu smanjiti količinu emisija uzrokovanu uzgojem stoke do 99 % kada sačinjavaju samo 2 % stočne hrane, a pojedine druge vrste pokazale su mogućnost potencijalnog smanjenja količine metana od 33 do 50 %.“
Preuzeto sa: Ekovjesnik.hr
Recent Comments