Ratifikacijom Konvencije od strane 97 država, Baselska konvencija je postala međunarodno pravo. Također, izmjenama je u Konvenciju dodan i novi članak o zabrani izvoza opasnog otpada, koji je dodatno ojačao snagu Konvencije. Njime je propisano da se opasni otpad iz razvijenih zemalja (EU, OECD i Lihtenštajn) ne smije izvoziti u zemlje u razvoju.
Osim toga, i za neke vrste neopasnog otpada (kućanski otpad, pepeo za spaljivanje, plastika koju je teško reciklirati) uvodi se zabrana uvoza bez dozvole nadležne institucije u zemlji uvoznici. Naprimjer, prema dosadašnjim odredbama Baselske konvencije, za prekogranični promet neopasnim plastičnim otpadom nisu propisane posebne procedure te se sav uobičajeni plastični otpad mogao izvoziti/uvoziti bez nekih posebnih administrativnih zahtjeva.
Novim amandmanom se za prekogranični promet plastičnim otpadom primjenjuju ista pravila kao i za opasni otpad. Stoga se izvoz plastičnog otpada smatra ilegalnim ako nije dobivena saglasnost nadležne institucije u zemlji uvoznici. Kako bi se odredbe Konvencije provele u djelo, sve države potpisnice, moraju što prije prilagoditi nacionalno zakonodavstvo. Bez nacionalnog zakonodavstva teže je kazneno progoniti nezakonit promet koji se može dogoditi u slučaju kršenja zakona.
Za više informacija o toksičnosti plastike pogledajte u narednom videu.
https://vimeo.com/378857075
Preuzeto sa: Ekovjesnik.hr
Recent Comments