Motiviran ovim problemom, tim inženjera iz Odjela za energetiku Politecnico di Torino osmislio je novi prototip za desalinizaciju morske vode na održiv i jeftin način, koristeći sunčevu energiju učinkovitije. U poređenju sa dosadašnjim rješenjima, razvijena tehnologija je zapravo u stanju udvostručiti količinu vode koja se proizvodi u danoj solarnoj energiji, a može biti predmet daljnjeg poboljšanja efikasnosti u bliskoj budućnosti. Grupa mladih istraživača koja je nedavno objavila ove rezultate u časopisu Nature Sustainability čine Eliodoro Chiavazzo, Matteo Morciano, Francesca Viglino, Matteo Fasano i Pietro Asinari (Lab za modeliranje više skala).
Princip rada predložene tehnologije je veoma jednostavan: “Inspirisani biljkama, koje transportuju vodu od korena do lišća kapilarnošću i transpiracijom, naš plutajući uređaj može sakupljati morsku vodu pomoću jeftinog poroznog materijala, čime se izbjegava upotreba skupih voda Sakupljena morska voda se zatim zagrijava solarnom energijom, koja održava odvajanje soli od isparavajuće vode, a ovaj proces može biti olakšan membranama umetnutim između kontaminirane i pitke vode kako bi se izbjeglo njihovo miješanje, slično kao kod nekih biljaka koje mogu opstati u morskim sredinama (na primjer mangrove) “, objašnjavaju Matteo Fasano i Matteo Morciano.
Dok konvencionalne ‘aktivne’ tehnologije desalinizacije zahtijevaju skupe mehaničke ili električne komponente (kao što su pumpe i / ili kontrolni sistemi) i zahtijevaju specijalizirane tehničare za instalaciju i održavanje, pristup desalinizacije koji predlaže tim na Politecnico di Torino temelji se na spontanim procesima koji se odvijaju bez pomoć pomoćnih mašina i stoga se može nazvati ‘pasivnom’ tehnologijom. Sve to čini uređaj inherentno jeftin i jednostavan za montažu i popravku. Potonje karakteristike su posebno atraktivne u obalnim regijama koje pate od hroničnog nedostatka vode za piće i još uvijek nisu dostignute centraliziranim infrastrukturama i investicijama
“Dok su se prethodne studije fokusirale na to kako maksimizirati apsorpciju solarne energije, preusmjerili smo pažnju na učinkovitije upravljanje apsorbiranom solarnom toplinskom energijom. Na taj način smo uspjeli postići rekordne vrijednosti produktivnosti do 20 litara po Dan pijaće vode po kvadratnom metru izložen je Suncu. Razlog povećanja performansi je ‘recikliranje’ sunčeve topline u nekoliko kaskadnih procesa isparavanja, u skladu sa filozofijom ‘raditi više, sa manje’. proces se obično naziva ‘multi-efekt’, i ovdje pružamo prvi dokaz da ova strategija može biti vrlo efikasna i za ‘pasivne’ tehnologije desalinizacije.”
Nakon što je razvio prototip više od dvije godine i testirao ga direktno u Ligurijskom moru (Varazze, Italija), inženjeri Politecnico-a tvrde da bi ova tehnologija mogla imati utjecaj na izolirana priobalna mjesta s malo vode za piće, ali u izobilju solarne energije, posebno u razvoju zemalja. Osim toga, tehnologija je posebno pogodna za pružanje sigurne i jeftine vode za piće u hitnim slučajevima, na primjer u područjima pogođenim poplavama ili tsunamijem i ostavljena izolirana danima ili sedmicama od električne mreže i akvadukta. Daljnja primjena predviđena za ovu tehnologiju su plutajuće vrtove za proizvodnju hrane, zanimljiva opcija posebno u prenapučenim područjima. Istraživači, koji nastavljaju da rade na ovom pitanju u okviru Centra za čistu vodu na Politecnico di Torino, sada traže moguće industrijske partnere kako bi prototip učinili trajnijim, skalabilnijim i raznovrsnijim. Na primjer, inženjerske verzije uređaja mogu se koristiti u obalnim područjima gdje prekomjerna eksploatacija podzemnih voda uzrokuje prodor slane vode u slatkovodne vodonosnike (posebno ozbiljan problem u nekim područjima južne Italije), ili može tretirati vode onečišćene industrijskim ili rudarske biljke.
Nakon što je razvio prototip više od dvije godine i testirao ga direktno u Ligurijskom moru (Varazze, Italija), inženjeri Politecnico-a tvrde da bi ova tehnologija mogla imati utjecaj na izolirana priobalna mjesta s malo vode za piće, ali u izobilju solarne energije, posebno u razvoju zemalja. Osim toga, tehnologija je posebno pogodna za pružanje sigurne i jeftine vode za piće u hitnim slučajevima, na primjer u područjima pogođenim poplavama ili tsunamijem i ostavljena izolirana danima ili tjednima od električne mreže i akvadukta. Daljnja primjena predviđena za ovu tehnologiju su plutajuće vrtove za proizvodnju hrane, zanimljiva opcija posebno u prenapučenim područjima. Istraživači, koji nastavljaju da rade na ovom pitanju u okviru Centra za čistu vodu na Politecnico di Torino, sada traže moguće industrijske partnere kako bi prototip učinili trajnijim, skalabilnijim i raznovrsnijim. Na primjer, inženjerske verzije uređaja mogu se koristiti u obalnim područjima gdje prekomjerna eksploatacija podzemnih voda uzrokuje prodor slane vode u slatkovodne vodonosnike (posebno ozbiljan problem u nekim područjima južne Italije), ili može tretirati vode onečišćene industrijskim ili rudarske biljke.
Izvor Informacije – Politecnico di Torino
Recent Comments