U karipskoj otočnoj državi Trinidad i Tobago nedavno je provedeno istraživanje o primjeni ekonomskih principa u upravljanju plastičnim otpadom a rezultati istraživanja mogu se primijeniti bilo gdje u svijetu. Prvi korak u rješavanju bilo kojeg problema njegovo je mjerenje.
Ovo je u slučaju plastičnog otpada posebno težak zadatak zbog manjka podataka o tome odakle dolazi i gdje završava. Analiza toka materijala pomaže u određivanju količine toka proizvoda i otpada. Proces je razvijen kasnih 1990-ih godina od strane industrijskih ekologa za upravljanje otpadom, a korišten je za praćenje materijala poput metala i proizvoda poput računala na nacionalnim i međunarodnim razinama.
Autori istraživanja su kombinovali različite tipove podataka kojima su pratili uvoz ili lokalno proizvedene proizvode do njihove upotrebe ili ponovne upotrebe, uključujući recikliranje, izvoz ili odlaganje na odlagališta. Najveće iznenađenje istraživanja bilo je otkriće da većina plastike koja dospijeva na odlagališta u državi, u iznosu od 49.000 tona godišnje, nije bila proizvedena ili uvezena. Naprotiv, dospjela je u zemlju kao pakiranje ili ambalaža uvezenih proizvoda.
Veliki dio plastičnog otpada završava na odlagalištima (ili u oceanu), ali postoje bolja rješenja među kojima je i recikliranje. Autore istraživanja je ohrabrio podatak da stanovnici Trinidada i Tobaga godišnje odlažu 26.000 tona PET plastičnih boca što je dovoljno za ekonomski efikasno lokalno postrojenje za recikliranje. Također, lokalna potražnja za plastičnim bocama je dovoljna da bi se plastika dobivena u postrojenjima za recikliranje iskorištavala za proizvodnju novih boca.
Drugo je rješenje pronalazak alternativne upotrebe za plastični otpad. Plastika se može spaljivati za proizvodnju energije, uz odgovarajuće postupke pročišćavanja, što se radi u Švedskoj gdje se oko polovine ukupnog otpada spaljuje za energiju. Pojedine firme na drugim mjestima spaljuju plastiku kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju cementa.
Proizvodnja cementa zahtijeva veliku količinu energije, a plastika može biti zamjena za veliki udio korištenih fosilnih goriva. Ovaj proces je ekonomski isplativ budući da korištenje plastičnog otpada može povećati prihode postrojenja za proizvodnju cementa, a istovremeno smanjiti količinu plastike koja dospijeva na odlagalište za oko 30 %.
Treća je opcija zabrana pojedinih plastičnih predmeta. Pretpostavlja se da bi zabrana plastičnih kesa smanjila količinu plastičnog otpada u Trinidadu i Tobagu za 2.000 tona godišnje. Zajedno s još šest karipskih država, Trinidad i Tobago je zabranio upotrebu plastičnih kesa i jednokratne plastike od početka ove godine.
Iako su ovi rezultati specifični za Trinidad i Tobago, analiza toka materijala se može primijeniti u bilo kojoj državi svijeta, a ovakav pristup je pokazao da zabrana upotrebe plastičnih kesa i slamki može biti vrijedna truda, ali da bi trebala biti dio veće strategije koja prepoznaje i upravlja većim izvorima plastičnog otpada.
Ovo se istraživanje zasnivalo na podacima o uvozu i izvozu, proizvodnji i toku otpada do odlagališta koji su dostupni javnosti, a rezultati su, iako nepotpuni, bili dovoljni za donošenje izvedivih rješenja. Glavne prepreke za upotrebu analize toka materijala su podizanje svijesti i iskustvo.
Ova objava je dio projekta “Platforma za nisko – karbonski urbani razvoj FBiH” koji Udruženje – Centar za edukaciju i podizanje svijesti o potrebi povećanja energetske efikasnosti (Energis) implementira uz podršku Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine.
Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost Energis-a i ni na koji način se ne može smatrati da odražava stavove Fonda za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine
Recent Comments